1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

70 godina Folcike

Henrik Beme30. jun 2005.

Dugo je to bio najprodavaniji auto na svetu – sa čuvenom grbom i karakteristčnim zvukom motora – govormo o Bubi ili o Folciki.Skoro 22 miliona folksvagenovih "buba " je proizvedeno – prva 1945.u Volksburgu poslednja 2003 u Meksiku. Medjutim istorija Bube počela je mnogo ranije – još 1934. kada je nemačka automobilska industrija od čuvenog konstrukotra automobila Ferninada Poršea tražila da napravi auto za narod.Godinu dana kasnije 3 jula 1935 ,u ponedeljak će biti tačno 70 godina javnosti je predstvljan prvi prototip sa bokser motorom na vazdušno hladjenje i 22 konjske snage .

https://p.dw.com/p/BAds
Poslednja Folcika proizvedena je 30.7.2003. u Meskiku
Poslednja Folcika proizvedena je 30.7.2003. u MeskikuFoto: AP

Taj auto je apsolutno jedinstven u svetu – jer Buba je bila više od auta – rodjena u vreme Nacionalsocijalzima u Nemačkoj, kasnije simbol nemačkog privrednog čuda, kultni objekat Hipi generacije, zvezda u holivudskim filmovima i pre svega – kamen temljac koncerna Folksvagen – danas najvećeg proizvodjača automobila u Evropi.

Priča počinje početkom 30 ih gdoina.

Konstruktor Automobila Ferdinad Porše dobija zadatak od Udruženja nemačkih proizvodjača autombila tadašnjeg rajha da napravi auto za narod, za masu – jednostavan za prozivodnju, jeftin, izdržljiv i sa malom potrošnjom goriva.

1935 Porše je predstavio prvi prototip o kojem je nedeljni žurnal, tada emitovan po bioskopima javio: «Doktor Porše je konstruisao limuzinu ,otvoreni auto ,kabriolet ,koji sa 6-7 litara potrošnje goriva pri brzini od 100 kilometara na sat treba da košta samo 990 maraka.»

Prošle su još 3 godine dok auto nije ušao u serijsku proizvodnju.

Onda, 26.maja 1938. Adolf Hitler je u mestšcu ,blizu Falerslebena položio kamen temeljac za fabriku Folksvagen ,a time i budućeg grada Volfsburga.

Radio je javio.»Danas 26. maja 1938. jedno mestašce blizu Falerslebena ,rodnog mesta pesnika, autora nemačke himne Hofmana fon Falerslebena - nalazi se u središtu pažnje cele Nemačke. Ovde na ovom ogromnom prostoru nastaće, po volji Firera, gigantska fabrika Folksvagen, za koju će se jednog dana znati u celom svetu.»

Medjutim u tada u najmoderijnojoj fabrici , nisu se proizvodili autombili za narodne mase, već mala vozila za Hiterlovu vojsku i njen razarajući pohod na svet.

Od proizvodjača automobila postala je fabrika oružja.

Kraj rata, fabrika Folksvagen je kao i većina nemačkih fabirka – dočekala u ruševinama. Medjutim, Folksvagen je zaobišla sudbina većine ostalih fabrika u nemačkoj i saveznici je nisu demontirali. Britancima se folcika dopala:

I opet nedeljni žurnal:»U bivšoj fabrici Folksvagena u Falerslebenu opet se proizvode automobili.18 ooo radnika - pune narudžebnice – obezbedjene sirovine.Automobili se prevashodno dele službama okupatroskih sila i nemačkim firmama od životne važnosti.»

Pravi uspeh buba je doživela posle rata.

1950 godine taj auto košta oko 4000 maraka,5 godina kasnije sa trake silazi milioniti auto.

1972 gdoine Folcika je prvak sveta .Sa preko 15 miliona komada skida sa trona legendarnog Fordovog Tin Lizija.

I skoro do kraja, ovaj auto je u Meksiku pravljen isto onako kako ga je Porše konstruisao, po sloganu:»Folcika ide ,.. i ide, i ide,...»

1978 obeležava početak kraja za Bubu.Na severu Nemačke u Emdenu sa trake silazi poslednji auto nemačke porizvodnje.Folksvagen polako ukida proizvodnju i u inostranstvu.

Ostaje samo fabrika u Meskiku u Pueblu – ovde se sve do 2003, dnevno ručno sastavljalo 50 folcika - dok su u susednim pogonima roboti pravili modernu verziju bube –Nju Bitl.

Poslednjih 2000 buba su - u slavu početaka svetske zvezde – ponovo imale delove od hroma, bile lakirane u svetlo plavu ili belu boju - baš kao što je to bilo 50 godina...

I zvuk njihovih motora je isti ...