1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

A šta sa izraelskim atomskim programom?

15. novembar 2011.

Izveštaj Međunarodne agencije za atomsku energiju o Iranu „daje krila“ zagovornicima „vojnog rešenja“. Naročito u Izraelu. Pri tom je i izraelski atomski program vrlo sporan i koristi se za proizvodnju atomskog oružja.

https://p.dw.com/p/13Abw
Foto: AP/DW

Pre pet godina, u decembru 2006, tadašnji izraelski premijer Olmert izgovorio je ono što nijedan političar do tada nije priznao. U intervjuu za nemačku TV stanicu N24, omakla mu se rečenica o nuklearnoj moći njegove zemlje:

„Iran preti otvoreno, eksplicitno i zvanično, da će izbrisati Izrael sa geografske karte. Da li se može tvrditi da je reč o istoj stvari kao kada bi težili posedovanju atomskog oružja poput Amerike, Francuske, Izraela, Rusije?“

Olmert je tom rečenicom uvrstio Izrael u tim atomskih sila. Ali zvanično, Izrael nema atomsko oružje. Ipak, seo svet zna da je Izrael nuklearna sila. Nezvanično se zna da je Dimona u pustinji Negev nuklearno postrojenje. A na autoputu između Tel Aviva i Ašdoda, u blizini Sredozemne obale, jedna tabla ukazuje na izlaz za „nuklearni centar Sorek“. Ali ako pitate u izraelskim ministarstvima da li Izrael poseduje atomsko oružje, obično se kaže: „Izrael neće kao prva zemlja u regionu da uvede nuklearno oružje“.

Ta nejasna rečenica odavno je prevaziđena. Ili barem od 5. oktobra 1986. Tada je britanski „Sandej Tajms“ na naslovnoj stranici otkrio „Tajne nuklearnog arsenala Izraela“ sa sve fotografijama i skicama. Informant novina je bio tehničar u atomskom reaktoru Dimona:

Mordehaj Vanunu
Mordehaj VanunuFoto: picture-alliance/ dpa

„Ja sam Mordehaj Vanunu, čovek koji stoji iza teksta o izraelskom nuklearnom oružju, od 5. oktobra 1986. u ’Sandej tajmsu’.“

Vanunu je posle toga 18 godina odsedeo u izraelskim zatvorima, dugo godina u izolaciji. Ni danas još uvek nije slobodan čovek. Ne sme da daje intervjue stranim novinarima, niti da napusti Izrael.

Na osnovu Vanunovih informacija, stručnjaci procenjuju da Izrael poseduje i do 300 atomskih bojevih glava. Uvek iznova savezničke države su pomagale izgradnju nuklearne sile. SAD su još 50-ih godina isporučile jedan reaktor za istraživanje, Francuska je izgradila novi reaktor i postrojenje za preradu.

Uz pomoć SAD, Francuske, ali i Nemačke

Izraelski nosilac Nobelove nagrade za mir i današnji šef države Šimon Perez odigrao je odlučujuću ulogu u počecima izraelskog atomskog programa. Premijer David Ben-Gurion je još 1952. godine ovlastio Pereza da osnuje „Komitet za atomsku energiju“. Perez je bio taj koji je sa Francuskom dogovorio isporučivanje reaktora za proizvodnju plutonijuma. Podignut je u „Dimoni“ u pustinji Negev.

Dobitnik Nobelove nagrade za mir Šimon Peres bio osnivač izraelskog Komiteta za atomsku energiju
Dobitnik Nobelove nagrade za mir Šimon Peres bio osnivač izraelskog Komiteta za atomsku energijuFoto: picture-alliance/dpa

Hemičar Uzi Even je bio deo naučnog tima u „Dimoni“: „Tada je holokaust još bio duboko u našem sećanju. Bilo nam je jasno da moramo učiniti nešto što bi sprečilo da se tako nešto još jednom ponovi. Bilo smo mlad tim, pun poleta. Radili smo na nečemu što smo smatrali apsolutno neophodnim za našu egzistenciju, kao konačna garancija da nećemo biti napadnuti ili uništeni.“

U međuvremenu, pored SAD i Francuske koje podržavaju atomsku silu Izrael, to indirektno čini i Nemačka. Ona je 1999. počela sa isporukom podmornica tipa „Delfin“. Stručnjaci pretpostavljaju da se one mogu opremiti atomskim raketama. Izrael je u julu 2009. uz dozvolu Egipta, poslao jednu od podmornica na put kroz Suecki kanal u Crvenom moru.

Vlasti u Jerusalimu pokazale su da bi i u slučaju atomskog napada Irana, mogle fleksibilno da reaguju protivnapadom. Smatra se da Izrael poseduje i krstareće rakete koje mogu biti opremljene atomskim bojevim glavama. Prema informacijama Komiteta za solidarnost sa Mordehajuom Vanunuom, izraelske rakete stacionirane su u blizini Jerusalima i u Galileji, na severu zemlje.

Politika zastrašivanja

Pre osam godina jedan od osnivača izraelskog atomskog programa Šimon Perez pravdao je nuklearnu politiku svoje zemlje. U intervjuu za britanski BBC 2003. Perez je o tajnosti programa rekao: „Neko hoće da vas ubije, a vi ga varate da biste sačuvali život. To nije nemoralno. Kada ne bismo imali neprijatelje, ne bi nam bila potrebna zavaravanja i zastrašivanja.“

Nuklearna elektrana Dimona u Izraelu
Nuklearna elektrana Dimona u IzraeluFoto: AP

Ta politika se održala. Zastrašivanje funkcioniše. Rojven Pedacur, docent za strateške studije na Univerzitetu Tel Aviv, navodi kao primer rat u Zalivu od 1991: „Sadam Husein je ispalio rakete na Izrael, ali, iako je posedovao hemijsko oružje, on ga nije upotrebio. Kada je njegov zet prebegao u Jordan, pitali su ga: ’Zašto niste upotrebili hemijsko oružje?’ On je jasno odgovorio: ’Plašili smo se da će Izrael odgovoriti nuklearnom odmazdom.’ To je dakle bio uspeh.“

Pored vojnog korišćenja atomske energije Izrael teži i izgradnji sopstvene atomskog postrojenja. Na konferenciji u Parizu prošle godine izraelski ministar za infrastrukturu, Uzi Landau rekao je da njegova zemlja zajedno sa Jordanom želi da izgradi atomsku centralu. Francuska bi trebalo da isporuči tehnologiju, a postrojenje bi trebalo da bude izgrađeno na jugu zemlje, u pustinji Negev.

Autori: Sebastijan Engelbreht, Tel Aviv (BR) / Ivana Ivanović
Odgovorni urednik: Ivan Đerković