1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Ananova misija nije bila uzaludna

12. mart 2012.

Poseta Siriji Kofija Anana, specijalnog izaslanika UN, bila je povezana sa nerealnim nadama da bi moglo doći do primirja. Ipak, poseta nije bila uzaludna, smatra Danijel Šeškevic.

https://p.dw.com/p/14JIQ
Foto: picture-alliance/dpa

Uvek kada neki dobitnik Nobelove nagrade za mir putuje u krizni region, očekivanja su velika. Tako je bilo i ovoga puta: Kofi Anan, koga su Ujedinjene nacije i Arapska liga zajedno imenovali za specijalnog izaslanika za Siriju, otputovao je u „lavlju jazbinu“. Tamo je trebalo da privoli predsednika Bašara al Asada i naoružanu opoziciju na primirje.

Ali Asad, čije su ruke iz sedmice u sedmicu sve krvavije, ostao je tvrdoglav. Teroristima, kako Asad naziva članove sirijskog pokreta otpora, se ne može popuštati. Misija Kofija Anana na prvi pogled nije bila uspeh. Umesto da prihvati primirje, sirijski diktator poslao je svoje trupe u novu, veliku ofanzivu, ovoga puta u provinciju Idlib, jedno od uporišta pokreta otpora na severozapadu zemlje. Tako izgleda Asadova spremnost na dijalog.

Ali šanse za primirje bile su i ranije male. Bašar al Asad se tokom poslednjih meseci dokazao kao tvrdoglav i nepopustljiv. Do sada niko nije uspeo da ga privoli na ustupke.

Ananova aura je ipak delovala?

Zadatak međunarodnih posrednika, kao što je Kofi Anana, sastoji se pre svega u tome da pošalje poruku režimu da mu „ističe rok trajanja“. To je u Siriji vidljivo, iako bi još moglo da potraje pre nego što Asad bude srušen. Ipak, tendencija je jasna: dođe li do sve većeg dezertiranja iz redova sirijske vojske, povećanja ekonomskih potreba i posebno promene u poziciji Rusije, to bi trebalo da deluje na Asada. Tek tada će diktator prepoznati da nema povratka na pozicije pre početka protesta.

Ananova poseta bi u najmanju ruku mogla da doprinese tom procesu kod Asada. Naime, dobitnik Nobelova nagrade za mir je čovek sa velikom reputacijom i jedan od retkih koji Asadu može direktno u lice da kaže da je „kucnuo čas“. Pri tom, njegov mandat imao je dvostruku jačinu jer je bio legitimisan i od arapske i međunarodne strane.

Asad još može da se kocka

Iako je, objektivno gledano, Asadovo diktatorsko vreme na čelu Sirije isteklo, on i dalje svesno sprovodi nasilje. To je, uz egzil, jedina šansa koja mu preostaje. Njegova kalkulacija bazira se na spoznaji da međunarodna zajednica do sada nije uspela da u Savetu bezbednosti UN izglasa rezoluciju kojom se osuđuju kršenja ljudskih prava u Siriji. On takođe zna da se SAD i Zapad suzdržavaju od napada na Siriju jer bi to ceo region gurnulo u haos sa nesagledivim posledicama.

Od SAD se ne očekuje vojna ofanziva u Siriji. Povećani rizik od izraelskog napada na Iran u ovom trenutku, prisilio bi američkog predsednika Obamu na solidarnost sa Izraelom, pri čemu više ne bi ostalo kapaciteta za vojnu akciju u Siriji. Osim toga, vojni konflikt na Bliskom istoku doveo bi do rasta ionako visokih cena nafte. To ne treba ni jednom američkom predsedniku u predizbornoj kampanji.

Bašar al Asad zato još može da se kocka. On može i dalje da se uzda u to da su Zapadu trenutno vezane ruke, a da Rusija, zbog političke kalkulacije, za sada ostaje verna sirijskom režimu.

Cinična kalkulacija sirijskog diktatora

I sam Kofi Anan se tokom svog putovanja izjasnio protiv vojnog rešenja, a Arapska liga se, nakon sastanka sa ruskim šefom diplomatije Sergejem Lavrovim, opredelila za sada za isti kurs. I to se uklapa u ciničnu kalkulaciju sirijskog diktatora. On zna da što više zemlja bude tonula u građanski rat, to će veći biti rizici za vojnu intervenciju spolja. Čak bi i naoružana misija „plavih šlemova“ bila osuđena na propast.

Uprkos svemu tome, Ananova poseta Damasku nije bila uzalud. Ne dube kapi vode kamen snagom – već čestim padanjem. Sada bi u najmanju ruku pre moglo da dođe do toga da međunarodnim humanitarnim organizacijama bude omogućen pristup područjima u kojima se vode borbe. To bi, s obzirom na razmere ljudske katastrofe koja se odvija u Siriji, već mogao da bude uspeh vredan poštovanja.

Komentar: Danijel Šeškevic
Odgovorni urednik: Ivan Đerković

Danijel Šeškevic, DW
Danijel Šeškevic, DWFoto: DW