1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Ankara zabrinuta situacijom u Siriji

1. april 2011.

U Siriji se neće desiti scenario iz Tunisa ili Egipta jer predsednik Asad nema nameru da ode. Na proteste odgovara represijom i kozmetičkim promenama. Situaciju budno prati susedna Turska, zemlja na granici Evrope.

https://p.dw.com/p/RET3
Bašar Asad mobilisao svoje pristalice, poput Gadafija
Bašar Asad mobilisao svoje pristalice, poput GadafijaFoto: AP

U Turskoj se sa velikom pažnjom prati razvoj situacije u susednoj Siriji, ponovio je premijer Redžep Tajip Erdogan: „Više puta smo rekli da ako se sirijsko rukovodstvo prema opravdanim zahtevima javnosti bude odnosilo u reformatorskom duhu, biće mnogo lakše rešiti probleme. Naša je želja da se u Siriji ne dogodi nešto kao u Libiji – to bi nas veoma zabrinulo.“

Poslednjih godina odnosi dve zemlje sve su bolji. Još krajem devedesetih bile su gotovo neprijatelji – Damask je otvoreno podržavao vođu separatističke kurdske stranke PKK Abdulaha Edžalana – danas se govori o velikom tursko-sirijskom prijateljstvu. Ukinute su vize, razmišlja se o zoni slobodne trgovine sa Libanom i Jordanom, prošlog proleća – na veliko nezadovoljstvo Izraela – održani su zajednički vojni manevri.

Ukoliko bi došlo do zaoštravanja situacije u Siriji, čak do građanskog rata, to bi predstavljalo problem i za Tursku. „Dva puta sam razgovarao telefonom sa (sirijskim predsednikom) Asadom, a poslali smo u Siriju i šefa obaveštajne službe. Ne samo da imamo 800 kilometara zajedničke granice, nego postoje i rodbinski odnosi između ljudi koji žive duž nje i ne možemo da zatvaramo oči pred onim što se dešava“, kaže Erdogan.

Ekonomija, religija i interesi

Erdogan, Basar i njihove supruge
Erdogan, Basar i njihove suprugeFoto: AP

Erdogan do sada nije savetovao Asadu da se povuče, kao što je to pre nekoliko nedelja savetovao Mubaraku. Zato iz redova opozicije dolaze kritike da vlada u Ankari ima razumevanja za autokrate u Damasku zbog ekonomskih interesa.

Međutim, nisu u pitanju samo poslovi koji zaista dobro idu, nego je reč i o političkoj konstelaciji u Siriji. Tamo su na vlasti alaviti koji su manjina, čine samo desetak procenata stanovništva. U većini su, kao i u Turskoj, suniti. To za Ankaru predstavlja problem smatra Omar Bahadir Dinčer iz Nacionalnog centra za strateške studije.

„Ukoliko bi u Siriji došlo do sukoba pred Ankaru bi se postavilo teško pitanje: koga podržati? Prijatelja Asada ili narod? Turska bi da izbegne da se nađe u toj dilemi i iza zatvorenih vrata već godinama radi na rešavanju problema.“

Autori: Urlih Pik / Nenad Briski

Odg. urednik: Nemanja Rujević