Baka i deka na iznajmljivanje
17. septembar 2010.„Ja sam Čika i imam pet godina, a ovo je moja sestra Buči. Ovo je Regina, a ovo Rajner, oni su odrasli. Ponekad zajedno idemo na igralište, u park ili zoološki vrt.“
Već nekoliko meseci živahna Čika i njena mlađa sestra Buči imaju baku i deku. Jednom sedmično 58-godišnja Regina Duksa i njen godinu dana mlađi muž Rajner Gilgen, paze te dve devojčice iz Nigerije. „Već duže vreme sam imala potrebu, da ponovo radim nešto korisno i onda sam slučajno ugledala letak agencije ’Vreme i deca’ i pomislila: upravo je to ono što mi treba“, priča Regina.
Ljubav na prvi pogled
Ta se ideja jednako dopala i njenom mužu Rajneru, pa su kontaktirali kelnsku agenciju koja spaja starije i decu čiju su rođeni baka i deka, ili umrli, ili žive predaleko da bi za njih mogli da se brinu. U današnjem društvu sve više dece raste bez baba i deda, pa su agencije tog tipa u Nemačkoj pune posla. Stariji ljudi uglavnom imaju mnogo više znanja i iskustva, nego što je to slučaj kod današnjih mladih roditelja. Uz to imaju i više vremena i rasterećeniji su za druženje sa najmlađima. Prvi susret Regine i Rajnera sa Čikom i Buči bio je u obdaništu. Rajner i Regina kažu da je to bila ljubav na prvi pogled.
„Imali smo veoma dobar osećaj i odmah smo bili sigurnu da je to za nas. Kad smo drugi put došli u obdanište, oni su nas čekali, uzeli za ruke, vodili okolo i sve nam pokazivali. Ova deca su toliko zabavna, vesela, spontana i puna mašte, pravo je zadovoljstvo provoditi vreme sa njima. Nisam očekivala da će od početka sve tako lako da ide“, kaže Regina.
Čika i Buči su tako dobili baku i deku, koje viđaju jednom sedmično. Roditelji iz Nigerije smatraju da je izuzetno važno da im se deca što bolje integrišu u Nemačkoj, a za to su Regina i Rajner, bez sumnje, od velike pomoći.
Autori: Suzane Kords / Boris Rabrenović
Odg. urednik: Nemanja Rujević