1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Burazerska izgradnja hrvatskih puteva

18. januar 2010.

Mnogi Hrvati se pitaju kako je moguće da je izgradnja jednog kilometra autoputa nekad skuplja, a nekad jeftinija. Pare poreskih obveznika su, čini se, rasipane, ali još nema dokaza. Pod istragom je čak i bivši premijer.

https://p.dw.com/p/LYUh
Kilometar autoputa košta koliko treba... nekad 4, a nekad 17 miliona evra
Kilometar autoputa košta koliko treba... nekad 4, a nekad 17 miliona evraFoto: AP

Hrvatska je zemlja automobila. Sa oko 280 kilometara na milion stanovnika, mreža puteva u toj zemlji duplo je gušća od proseka Evropske unije. U poslednjih 15 godina u niskogradnju je uloženo tri milijarde evra. Preskupo, smatra zagrebački novinar Antun Petrović, ekspert za problem korupcije koji je na čelu hrvatskog „Transparensi internešnala”.

„Prosečna cena jednog kilometra autoputa 2003. godine bila je 4 miliona evra, a sada je 17 miliona evra – to je podatak sa kojim je u javnost izašao bivši ministar obnove i razvoja Radimir Čačić. Istina je, takođe, da saobraćajnica Zagreb-Sisak, koja ima nekih 40-tak kilometara i koja ide kroz ravnicu, košta otprilike kao četvrtina ’Dalmatine’ – to je auto-put od Zagreba do Splita. A na ’Dalmatini’ ima vijaduktova, mostova, tunela…“

Kraći i lakši put bio je mnogo skuplji – to ukazuje na moguće zloupotrebe. Da li to državno preduzeće „Hrvatske autoceste“ namerno troši previše kako bi se učesnici u izgradnji obogatili na poslu vrednom milijarde? Za to još uvek nema dokaza. Pored hrvatskog pravosuđa, dokaze o eventualnoj korupciji prikuplja i Kancelarija Evropske unije za borbu protiv prevara (OLAF).

Hapšenja bilo, ali ne i presuda

Iz evropskih fondova, u izgradnju putne mreže u Hrvatskoj ulagani su milioni, kao na primer u slučaju autoputa Zagreb-Rijeka za koji je izdvojeno 300 miliona evra. Sada bi trebalo da bude utvrđeno da li je cena bila „naduvana“. Novinar riječkog „Novog lista“ Darko Pajić ukazuje na slučaj firme „Skladgradnja“:

„Ta firma je, konkretno na auto-putu Rijeka-Zagreb, dobijala vrlo vredne poslove i sa prilično velikim procentom udela u ukupnoj vrednosti ugovora, a da, u stvari, nikada na tenderu nije učestvovala već je uvek te poslove dobijala u svojstvu podizvođača. Reč je o firmi koja je na toj deonici gradila tunel ’Hraste’ bez da je ikada ranije izgradila bilo koji tunel“.

To je bilo moguće jer je „Skladgradnja“ u vlasništvu dvojice rođaka bivšeg ministra spoljnih poslova Miomira Žužula. Braća Neven i Jozo Žužul već mesec dana su u pritvoru. Da li to znači da pravna država ipak funkcioniše? Novinar iz Rijeke sumnja u to:

„Zato što se to radi vrlo sofisticirano na način da se već u samom startu, kad se pišu uslovi tendera, ti uslovi procenjuju prema onoj firmi za koju se na kraju želi da dobije posao. Sigurno da tu ima posla za OLAF“.

I nije reč samo o izgradnji puteva već i o brodogradnji, snabdevanju vojske, trgovini, poslovanju naftne industrije, prehrambene i farmaceutske. Pod istragom je i bivši premijer Ivo Sanader. Poslednjih meseci hrvatsko pravosuđe moralo je da uvede dodatne smene kako bi moglo da prekontroliše sve navode o mogućim prevarama, između ostalog i one iz medija.

autori: Filip Slavković / Ivan Đerković

odg. urednik: Nemanja Rujević