1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Crevni virus vreba u menzama

5. oktobar 2012.

Rekordni talas crevnih infekcija zahvatio je istok Nemačke – trag vodi do školskih kantina koje se snabdevaju od velikih dostavljača hrane. Zvaničnici i naučnici debatuju da li opasnost leži u masovnoj proizvodnji.

https://p.dw.com/p/16KwP
Foto: picture-alliance/dpa

Prethodnih dana se bezmalo 9.000 uglavnom mladih javilo lekaru zbog stomačnih tegoba. Renomirani institut „Robert Koh“ preneo je da je u pitanju najveća epidemija izazvana hranom u istoriji Nemačke. Stručnjaci veruju da je hrana u školskim kantinama i obdaništima kriva što hiljade mladih ima prolive i bolove u stomaku. Ipak, ostaje nepoznato šta je to tačno izazvalo talas oboljenja.

Svaki treći školarac jede u menzi

Firme koje se bave dostavom hrane u poslednje vreme sve više prihoduju od saradnje sa školama i vrtićima. Uzrok tome su reforme u većini saveznih zemalja koje uvode celodnevnu nastavu. Uz to, u poslednjih šest godina je za 50 odsto porastao broj dece koja do kasnijih popodnevnih sati ostaju u dnevnom boravku pri školama. To sve znači da su deca upućena na ručak u školskim kantinama – svako treće dete jede u menzi.

Dobavljači sve češće hranu proizvode mašinski i masovno
Dobavljači sve češće hranu proizvode mašinski i masovnoFoto: picture alliance/Robert B.Fishman

A to opet znači da dobavljači sve češće hranu proizvode mašinski i masovno. Najveća firma u branši je Sodekso koji dnevno napravi 200.000 obroka za preko 2.000 škola i obdaništa širom Nemačke. Sodekso hranu proizvodi u 65 velikih kuhinja i onda razvozi u obližnje škole. Ipak, sve je više malih proizvođača i time tržište postaje nepregledno, objašnjava Ulrike Arens-Azevedo, stručnjak za ishranu: „Tržište je veoma izdeljeno. Postoji tridesetak velikih dostavljača hrane, a onda i sijaset malih i srednjih regionalnih ponuđača“, kaže Arens-Azevedo za DW.

Da li je kontrola garancija za kvalitet?

Dobavljači uglavnom sklapaju ugovore sa opštinama koje su po pravilu nadležne za javne škole. Za inspekciju su, međutim, nadležne savezne pokrajine. Hajdrun Franke koja je u Brandenburgu odgovorna za kontrolu životnih namirnica, kaže da ne postoje dodatna pravila za proizvođače hrane za decu. „Ipak, učestalost kontrola u određenom preduzeću zavisi od toga koliko su osetljivi proizvodi i ciljna grupa kojoj su ti proizvodi namenjeni. To znači da se češće kontrolišu oni koji prave hranu za malu decu“, tvrdi Franke u razgovoru za DW.

Pogrešno bi bilo pomisliti da sada inspekcije svakodnevno ulaze u proizvodne pogone. Kako je za DW rekao Martin Miler, predsednik Saveza kontrolora životnih namirnica, firma veličine Sodeksa susreće se sa kontrolama otprilike četiri puta godišnje. Inspekcije su nenajavljene, a pod lupu se stavlja sve – radnici, mašine, namirnice, frižideri, skladišta. „U velikim kuhinjama je najveći rizik od čuvanja namirnica na neodgovarajućim temperaturama“, objašnjava Miler. Zato se posebno insistira i da proizvođači sami sprovode interne kontrole – na kraju krajeva, oni sami snose odgovornost za kvalitet hrane koju isporučuju.

Stručnjaci veruju da je hrana u školskim kantinama i obdaništima kriva što hiljade mladih ima prolive i bolove u stomaku.
Stručnjaci veruju da je hrana u školskim kantinama i obdaništima kriva što hiljade mladih ima prolive i bolove u stomaku.Foto: picture-alliance/dpa

Mala opasnost prilikom isporuke

Prilikom prevoza obroka do škola i vrtića posebno je važno pridržavanje određenih temperatura, kako se bacili ne bi stvarali i širili. Tako salate moraju da se čuvaju na manje od sedam stepeni, a topli obroci moraju svo vreme – nakon proizvodnje i tokom transporta – da budu na više od 65 stepeni. Nadležni uvek pozivaju krajnje korisnike, škole i vrtiće, da prekontrolišu temperature nakon isporuke. Ipak, Miler ovde ne vidi velike probleme – danas se temperature tokom isporuke lako kontrolišu. Uz to, higijena u velikim kuhinjama sve je bolja. „Jedini rizik je u tome što se proizvodi mnogo obroka. Pojedinačni sastojci nalaze se u mnogo tanjira tako da, ako nešto nije u redi, odmah oboli mnogo osoba“, zaključuje Miler.

Autori: Ole Kemper / Nemanja Rujević
Odg. urednik: Ivan Đerković