1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Cunami u Severnom moru ?

28. novembar 2006.

Evropu jako dugo nije pogodio cunami i donedavno su naučnici smatrali da je malo verovatno da bi i mogao da se pojavi.Medjutim, na osnovu najnovijih saznanja geolozi više nisu tako sigurni u to.

https://p.dw.com/p/BAU3

Bila je to prava apokalipsa – pre osam hiljada 150 godina norvešku obalu izmedju Bergena i Trondhajma pogodio je zemljotres i delovi kopna veličine Islanda nestali su u dubinama mora.Obrušavanje je izazvalo cunami koji se kružno širio Severnim morem i obale Škotske zapljusnuo je talas visok šest metara.Geolozi su tamo pronašli opustošeno naselje iz kamenog doba.

Da li bi tako nešto moglo da se ponovi? Uslovi su tada bili drugačiji nego danas – pre deset hiljada godina počeo je da se topi ledeni omotač debljine tri kilometra koji je tokom ledenog doba prekrivao sever Evrope.Time je smanjen pritisak na površinu zemlje i usledio je zemljotres.Prema mišljenju stručnjaka u medjuvremenu se tlo smirilo i duž tektonske raspukline na morskom dnu retko dolazi do potresa, a njihova snaga nije takva da bio mogli da izazovu cunami.Tako je u januaru 1927 došlo do zemljotresa u moru izmedju Velike Britanije i Norveške, 1931.ve izmedju Danske i Velike Britanije i 1929. te severozapadno od Škotske.Inače, sve je bilo mrino ili se bar do sada tako činilo.

Medjutim, britanski geolog Rodžer Muson nedavno je otkrio hronike koje ukazuju u sasvim drugom pravcu.Tako postoji izveštaj o zemljotresu iz 1508.me godine koji se osetio i u Škotskoj, i u Engleskoj.Ljuljali su se zvonici crkava, ali nije bilo šteta što, kako tumači Muson, ukazuje na to da je epicentar bio ispod površine mora na priličnoj udaljenosti.

Pretražujući arhive crkava i stare hronike Muson je pronašao niz obespokojavajućih izveštaja – zemljotresi u moru u blizini Velike Britanije zabeleženi su 1089.te, 1508.me, 1607.me, 1686.te i 1847.me.Ne samo da su zemljotresi bili češći nego što se do sada mislilo, nego su izgleda bili i jači.

Razlika izmedju plitkog i i dubokog mora ispred obale Norveške iznosi tri hiljade 800 metara – da li bi zemljotres mogao da izazove obrušavanje sedimenta na rubu te litice – kao pre nešto više od osam hiljada godina? Neki norveški naučnici smatraju da se najveći deo nestabilnog materijala već obrušio u tom zemljotresu.Medjutim, sada je jedna grupa istraživača iz Osla utvrdila da je tokom poslednjih milion godina bilo više odrona duž zapadne norveške obale.

Da li bi se to moglo ponoviti najviše zavisi od vrste sedimenta na strmini kojom se završava kontinent.O tome gotovo i da nema istraživanja što bi moglo da ima kobne posledice – moguće je da u sedimentu postoje tobogani kojima bi ka dnu mogle da se sruče prave lavine.

Velika nepoznanica su i takozvani metanhidrati – to su slojevi leda koji sadrže gas.Oni, kao neki slab lepak, drže pesak na rubovima plitkog podmorja.Ukoliko se promeni stanje vode ili temperatura metanhidrati bi mogli da nestanu što bi izazvalo obrušavanje stenja, upozoravaju naučnici.

Na posledice eventuale megalavine ukazuju kompjuterski modeli norveških naučnika – nekoliko minuta posle obrušavanja gigantskih razmera obalu Norveške preplavili bi talasi visoki 14 metara koji bi uništili niz naselja duž obale.Posle tri sata Šetlandska ostava pogodio bi talas visine dvadesetak metara, a dva sata kasnije na Farska ostava bi stigao talas visok 14 metara.Posle šest sati putovanja talas bi i dalje bio visok šest metara i zapljusnuo bi obale Škotske i opustošio lučke gradove Edinburg, Aberdin i Dandi.U pravcu juga talas bi brzo gubio na visini, jer bi ga kočilo plitko Severno more.