1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Dan Zavičaja

2. septembar 2006.

Na Dan zavičaja 2. septembra Savez proteranih svake godine podseća na gorku sudbinu miliona Nemaca koji su posle Drugog svetskog rata bili proterani iz svog zavičaja u Istočnoj Evropi. Istovremeno toga dana se takodje podseća i na zločine nacističke Nemačke bez kojih ne bi došlo do izgona i proterivanja, a potseća se i na patnje napadnutih naroda. Ipak, uprkos sveobuhvatnom radu na obradi Nacionalsocijalističke prošlosti, i uprkos jasnog stava svih nemačkih saveznih vlada da su granice uspostavljene posle Drugog svetskog rata nedodirljive, kao i svojina u okviru tih granica. Potsećanje na sudbine prognanih pre svega u Poljskoj, i danas kao i ranije izaziva nepoverenje. Namera predsednika Nemačke je da se razbije to nepovere

https://p.dw.com/p/B8P2
Posleratno vreme, medju proteranim Nemcima iz Poljske je i veliki broj dece.
Posleratno vreme, medju proteranim Nemcima iz Poljske je i veliki broj dece.Foto: dpa - Bildarchiv

nje. Horst Keler danas je govorio na ovogodišnjem Dan zavičaja

«Poštovati ljudska prava – iskoreniti proterivanje» - bio je moto ovogodišnjeg Dana zavičaja. Erika Štajnbah iskoristila je priliku da se još jednom založi za otvaranje Centra proteranih. Već dugo se predsednica Saveza proteranih zalaže za osnivanje centra za dokumentaciju u centru berlina. Uprkos kritika koje dolaze iz susednih zemalja. Pre svega u Poljskoj je duboko ukorenjen strah da bi Nemci mogli da zaborave svoju istorijsku krivicu, ne samo zahtev za uspostavljanje Centra za dokumentaciju o proterivanju, već i inicijativa Štajnbahove o izložbi o proterivanju u Evropi opteretila je Nemačko – Poljske odnose. Štajnbahova je odbacila kritiku i rekla da se ne radi o osveti, ali da sudbina proteranih ne sme da padne u zaborav.

«Ono što je svim narodima sveta dozvoljeno, naime pravo da mogu da govore o doživljenoj patnji i da žale za svojim žtvama, mora da važi i za Nemačku. Utoliko pre, ako je žaljenje osnov za pozitivan dijalog i pogled uprt u sutrašnjicu.»

Najugledniji govornik na obeležavanju Dana zavičaja bio je nemački predsednik Horst Keler, čija porodica je 1944. morala da beži iz Poljske. Keler se nije osvrnuo na Centar za proterane, niti je govorio o zahtevu za proglašenje Nacionalnog dana potsećanja na prognane. Istorija prognanih i proteranih je deo nemačkog identiteta, i mora se na vidljiv način potsećati na nju. Ipak ne smeju se ignorisati brige susednih zemalja.

«Mi moramo strpljivo da posredujemo da se u Nemačkoj ne pojave snage koje bi htele da prekrajaju istoriju. Ja ih ne vidim. I mi to moramo jasno da kažemo. Nema sumnje u to šta je bio uzrok i šta je izazvalo begstvo i proterivanje: Nacionalsocijalistički neparavedni režim i Drugi svetski rat koji je započela Nemačka.»

Nepotrebno proterivanje danas treba sprečiti. Keler je potsetio da su u mnogim zemljama na svetu ljudi prisiljeni da napuste svoj zavičaj. Kao u bivšoj Jugoslaviji, Africi, Istočnom Timoru...

« Proterani i bez domovine još i danas to je sudbina koju trpe i snose milioni ljudi. To nikome nije svejedno. Proterivanje je nepravda i ne sme biti sredstvo politike. Zadatak celokupne Medjunarodne zajednice je da pomogne da se ovo saznanje proširi u celom svetu. Istrajno i sa ciljem da se na kraju ipak stvori bolji svet.»

Monika Ditrih