1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Danas potpisivanje Lisabonskog ugovora

13. decembar 2007.

Šefovi država ili vlada EU danas će u Lisabonu svečano potpisati Ugovor o reformi institucija EU, kojim se pojednostavljuje mehanizam odlučivanja i rukovodjenja u Uniji i omogućava ulazak novih članica.

https://p.dw.com/p/Cb7y
Evropski lideri 13.12. potpisuju Lisabonski ugovorFoto: AP

Usvajanjem "Ugovora iz Lisabona" konačno će biti rešena i duga kriza u EU, nastala 2005. odbacivanjem predloga evropskog ustava na referendumima u Francuskoj i Holandiji, kada su gradjani nekih zemalja EU i na taj način ispoljili strah od "preuranjenog" prijema novih članica, a posebno Turske.

Sadržinom novog akta, EU će se na duži rok stabilizovati kao uravnotežena struktura podeljenog nacionalnog i nadnacionalnog suvereniteta, a za dalju budućnost ostala je mogućnost da EU postane "evropska federacija", s više centralizovanom političkom, ekonomskom i vojno-bezbednosnom vlašću. To zasad posebno odbijaju Velika Britanija i još neke članice EU.

"Ugovor iz Lisabona" treba da odagna i strahove od žestoke i, kako to vide neki slojevi i političke snage Unije, nelojalne konkurencije trećih zemalja i seljenja evropskih proizvodnih kapaciteta izvan EU.

Tim ugovorom, koji posle potpisa lidera mora biti ratifikovan u parlamentima zemalja članica, garantuje se Hrvatskoj, koja već pregovara o članstvu, i drugim zemljama zapadnog Balkana, mogućnost ulaska u redove EU čim budu ispunile uslove i nužne reforme.

Do juna 2009. treba da bude okončana ratifikacija ugovora, zbog kojeg će neke zemlje, prvenstveno Irska, morati da sazovu i referendum, što će omogućiti da se po novim pravilima i raspodeli poslaničkih mesta organizuju predvidjeni izbori za Evropski parlament.

Novi ugovor je suženiji temeljni akt EU od neusvojenog predloga ustava, jer su izostavljeni neki od "državnih" obeležja ustava, kao đto su zastava i himna EU.

Odluke će se ubuduće donositi većinom, a ne jednoglasno u 50 novih oblasti koje uključuju pravnu i policijsku saradnju, obrazovanje i ekonomsku politiku. Konsenzus je i dalje potreban za spoljnu politiku, odbranu, socijalna pitanja, oporezivanje i kulturu. Nacionalni parlamenti takodje dobijaju više prava da nadgledaju rad Evropskog parlamenta.

Sadašnji visoki predstavnik EU za spoljnu politiku i pitanja bezbednosti (to je trenutno Havijer Solana), neće biti zvanično ministar inostranih poslova Unije, kako je to bilo zamišljeno predlogom ustava.

Taj visoki predstavnik će od januara 2009. biti potpredsednik Evropske komisije i imache široka prava po pitanju budžetskih sredstava i stvaranja snažnije diplomatije EU. Lideri EU che birati predsednika na petogodišnji mandat, čime će se zameniti sadašnji sistem po kome svakih šest meseci nova zemlja EU predsedava i vodi poslove 27-orice.

Evropska komisija imaće 17 umesto sadašnjih 27 komesara, koji će biti birani po sistemu rotacije izmedju država na petogodišnji mandat.

"Ugovorom iz Lisabona" utvrdjena su i prava gradjana EU, kao što su sloboda govora i veroispovesti, ali i prava na zaštitu, na obrazovanje, kolektivne ugovore i poštene, pravedne uslove rada.

Reč je o socijalnoj povelji koja će biti obavezujuća za 25 od 27 članica EU, jer su Britanija i Pojska izdejstvovale da budu izuzete od ove obaveze.

Poljska je, posle dugih natezanja s ostalim partnerima, dobila i povlasticu da do 2014. ima veća prava pri glasanju nego što to po Ugovoru dozvoljava njen broj stanovnika.

Poljska neće morati da prihvati odluke većine u EU, u suštini do 2017, a potom će odluke biti donošene glasovima 55 odsto zemalja članica i 65 odsto stanovništva Unije od 490 miliona žitelja. Evropski parlament će biti smanjen sa 785 na 750 poslanika i predsednika.