1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Dilema političara: ilegalno ili nemoralno?

20. decembar 2011.

Onaj ko pokušava da prikrije svoju prošlost svakako će biti na meti medija i stavljen na stub srama što često zna da rezultira izbacivanjem iz službe odnosno ostavkom. I nemačkom predsedniku preti upravo to.

https://p.dw.com/p/13Vwx
Nemački predsednik Kristijan Vulf
Nemački predsednik Kristijan Vulf

Ekspert za pitanja ustava i pravnik, Hans Herbert fon Arnim strahuje da je nemački predsednik Kristijan Vulf izgubio poverenje naroda jer je i sam činio loše stvari u prošlosti. On ukazuje da Vulf nema mnogo kompetencija i da pre svega utiče na javnost svojim govorima: „Zato je neophodno da ima poverenje u narodu, da bude dostojan povjerenja“, kaže fon Anrim za Dojče vele.

I Volfgang Šaupenštajner, nekadašnji državni tužilac i specijalista za pitanja korupcije, napominje da, pored pravnih, postoje i moralni aspekti koji mogu da nanesu štetu kako samoj službi koju predstavljaju osobe koje „imaju putera na glavi“, i, posredno, njima lično. Tanka je linija između pravno-odobrivih delanja i moralnih zahteva kada je u pitanju na primer kabinet predsednika.

Previše taktiziranja

U intervjuu za Dojče vele Volfgang Šaupenštajner vidi manje razloga za uzbuđenje u tome što je Kristijan Vulf uzeo kredit od jednog preduzetnika. Jer, nemački predsednik reagovao je prilično loše u svom, konkretnom slučaju. Još dok je bio premijer Donje Saksonije bio je upitan za svoje veze sa preduzetnikom Egonbom Gerkensom. „Tada je dao nepotpun odgovor, a nedorečene stvari, u svakom slučaju, nisu cela istina“. Šaupenštajner žali što je „Vulf pokušavao da previše taktizira, umesto da kaže celu istinu i razloge zbog kojih je uzeo kredit“.

Porodična kuća Vulfovih u Grosburgvedelu
Porodična kuća Vulfovih u GrosburgvedeluFoto: picture-alliance/dpa

Uz to Šaupenštajner smatra da je situacija više nego jasna – u Donjoj Saksoniji postoji zakon kojim se reguliše da bilo kakvu korist koja je u vezi sa službenim položajem, kao što je uostalom i pozajmljivanje velike sume novca, političar jednostavno ne sme da prihvati. „Odobrene su niske kamatne stope ili pak kredit bez ikakve garancije a i pitanje vraćanja duga očigledno nije regulisano“, objašnjava Šaupenštajner.

Ostaje „gorak ukus“

Za nekadašnjeg državnog tužioca, to što je došlo do uzimanja kredita među prijateljima, pravno nije potpuno nelogično, ali, nezavisno od pravne procene, ostaje „gorak ukus“ da je kredit od prijatelja uzeo, ne bilo ko, već nemački predsednik. Vulf je od svog prijatelja, bogatog preduzetnika, uzeo kredit u iznosu 500.000 evra. Taj isti prijatelj je sa njim išao na više službenih putovanja. „Ako se ispostavi da su ta službena putovanja urodila poslovnim vezama, onda se otvaraju nova pitanja: da li je moguće da je zapravo pozadina davanja kredita upravo to - stvaranje novih poslovnih veza. To onda baca potpuno drugačije svetlo na čitav slučaj“, objašnjava nekadašnji državni tužilac Šaupenštajner.

Prema mišljenju Hansa Herberta fon Arnima problematično je ako jedan preduzetnik odobri kredit jednom službenom licu. U tom slučaju taj zvaničnik, ne samo da više nije nezavisan da odlučuje o opipljivim pitanjima, već se može dogoditi da pod tim uticajem odlučuje u korist preduzetnika koji mu je novac dao. „E onda ulazimo u oblast korupcije“, navodi ekspert za pitanja ustava i pravnik Hans Herbert fon Arnim.

Autori: Matijas fon Helfeld / Svetozar Savić
Odgovorni urednik: Ivan Đerković