1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Dokumenta

Gabi Rojher20. maj 2007.

Ovogodišnji umetnički direkor Dokumente Roger Martin Buergel na pitanje šta je Dokumenta kaže da se radi o velikoj izložbi. Medjutim, nije to tako jednostavno, jer svetska izložba u Kaselu ove godine nosi pečat ovogodišnjeg umetničkog direktora.

https://p.dw.com/p/BARn
Dokumenta-1955. godine
Dokumenta-1955. godineFoto: dpa

Svakih pet godina direktora Dokumente bira medjunarodni gremijum. Zatim on prema svojoj koncepciji bira umetnike i mesta u kojima će isložbe biti postavljene. Najveća nemačka izložba za medjunarodnu savremenu umetnost se svakih pet godina održava u Kaselu na severu Hesena. Ove godine izložba će se održati od 16 juna do 23 septemnbra.

Sve je počelo idejom profesora iz Kasela. Arnold Bode je hteo da organizuje izložbu savrmene umetnosti. Umetnost koju su su nacionalsocijalisti zabranili. Karin Štengel direktorka arhive Dokumente kaže:

”Verujem da je on lično smatrao da je to sjajna ideja. Ali da će to biti takav uspeh koji će omogućiti i druga isložbu, mnogi nisu verovali:”

Prva Dokumenta je imala 130.000 posetilca, a tokom godina je postala poznata ne samo po delima koja prikazuje nego i po načinu prikazivanja. Pedesetih i šezdesetih godina je Arnold Bode izlagao umetnička dela tako što je iza njih ili iznad postavljao zavese različitih boja i materijala.

Najveći prodor u istoriji Dokumente je postignut 1972. godine sa Haraldom Seemanom na čelu. Ovaj umetnički direktor nije samo izložio dela moderne umetnosti koje je smatrao istorijski relevantnim nego je ostvario odredjenu koncepciju. Moto njegove Dokumente je glasio: Propitivanje relanosti - svetovi slika danas. Od tada svaka izložba se odvija pod odredjenim naslovom i svaki umetnički vodja poziva umetnike koji pojašnjavuju taj naslov.

” Sa Haraldom Semanom je ostvaren veliki prodor. On je na petoj izložbi prikazao umetnost ometenih u razvoju, prikazao je performanse, videoumentost, dakle šroku lepezu i to je bio zaista veliki uspeh.”

Spektakularna umetnička dogadjanja su se nastavila i na izložbama koje su sledile. Na šestoj izložbi 1979. Godine Jozef Bojs je kroz cevi u muzeju Fridericijanum pumpao med, a Valter de Maria je izbušio hiljadu metara duboku rupu kao simbol takozvanog ”zemaljskog kilometra”, koju je zatim ispunio bakrom. Umetnost je trebalo da prikaže delotvornost u javnosti.

Karakter umetničkog dogadjanja je naviši vrh dostigao 1992 pod vodjstvom Jana Hoeta. Mnogi umetnički stručnjaci su smatrali da je ova Dokumenta bila isuviše populistička zbog čega su sledeći umetnički direktori težište preneli na teoretski plan. Sekretar Dokumente Bernd Lajfeld kaže:

” Moj cilj je da sledeću Dokumentu poseti isti broj gledalaca kao prehodnu, plus jedan više tako da pokažemo da se radi o porastu koji nije beskonačan.”

U medjuvremenu je Dokumenta postala organizacija za koju su neophodna milonska sredstva. Ovogodišnja izložba će koštati 19 milona evra od čega će polovina biti dobijena od ulaznica i sponzora.

U vreme globalizacije i umetnost takodje zauzima političku poziciju. Umetnici iz Kine će, razume se samo po sebi, biti zastupljeni kao i oni iz Afrike ili Latinske Amerike. Posebne koncepcije umetničkih voditelja koje se ponekad više ponekad manje zasnivaju na idejama Arnolda Bodea ovu izložbu razlikuju od drugih velikih izložbi i umetničkih dogadjanja. Bernd Lajfeld kaže:

” Svi umetnički rukovodioci izložbe koje sam upoznao su imali veliki respekt prema njoj. To je je i najača strana ove institucije za budućnost.”