Edin Šošo, svedok ratnih zločina u BiH

Kratke kose, ležerno obučen, opušten, staložen, s trodnevnom bradom i modernim naočarima na licu... Sudeći prema spoljašnjosti, niko ne bi pomislio da je Edin Šošo žrtva i svedok užasnih ratnih zločina u Bosni i Hercegovini. Usred puberteta s roditeljima i mlađom sestrom dospeo je u srpsko zarobljeništvo. U logoru, nekadašnjoj školskoj zgradi u rodnoj Rogatici, proveo je pune tri godine.

"Za jedan ljudski život ne toliko velik period, međutim meni se to i dan-danas čini jako dugim razdobljem. Zato ja to zovem 'drugim životom'. Šta povezujem s tim vremenom? Patnju, glad, muku, gubitak djetinjstva, i na kraju krajeva – barem tada – gubitak svake nade u normalan život."

Fizička zlostavljanja, silovanja...

Trulo voće i povrće često je bila jedina hrana. Edin je sa stotinama nesrpskih civila noću spavao na podu, a danju – iako još dete – bio fizički maltretiran i prisiljavan na najteže poslove: od gradnje mitraljeskih gnezda do kopanja rovova.

"To nikome nije predstavljalo najveći problem u cijeloj situaciji. Puno veći problem su bila fizička zlostavljanja žena, muškaraca, pa čak i djece. U tom je logoru bilo dosta silovanja žena. Mnogo je muškaraca smaknuto – ili u samom logoru ili da su došli, odveli čovjeka i da se taj nikada više nije vratio."

U kojoj meri se Edin lično uverio u sve te zločine?

"U dosta velikoj mjeri. Ne mogu navesti broj koliko ubistava sam osobno vidio. Morao bih dobro razmisliti da Vam kažem konkretnu cifru. No, previše toga sam vidio."

Toliko toga da su Edin i njegov otac već svedočili na haškom suđenju Slobodanu Miloševiću i predsedniku parlamenta Republike Srpske Momčilu Krajišniku.

Pukom srećom preživeli

Od završetka rata Šošini žive u Nemačkoj. Edin je u međuvremenu u Berlinu završio fakultet, zaposlio se, oženio i dobio ćerku.

"Mi smo jedna od rijetkih obitelji koja je kompletno preživjela, dakle bez ljudskih žrtava. Imali smo dosta sreće, neko to može nazvati i sudbinom. Ne mogu reći da smo mi nešto posebno uradili što drugi nisu pa da smo na temelju toga preživjeli. Na kraju krajeva – čista, puka sreća, ništa drugo."

Ima ljudi, tvrdi Edin posle svega što je prošao, koji ne zaslužuju čak ni njegovu mržnju. Među njih spada i Radovan Karadžić. Pa ipak, vest o hapšenju bivšeg vođe bosanskih Srba u njemu je pobudila veliko olakšanje.

"Ja sam čak jedno vrijeme pomišljao da je negde vani, možda u Rusiji ili u Kini, i da ga niko nikada više neće vidjeti. Samim tim je ta vijest bila veliko iznenađenje i veliko zadovoljstvo."

Duševna i moralna obaveza

Edin se ni jednog trenutka nije kolebao kada ga je Haški sud pitao da li je spreman da svedoči u postupku protiv Karadžića.

"Očekujem za sve žrtve Radovana Karadžića pozitivan ishod, dakle očekujem da nikada više ne izađe iz zatvora. Što se samog iskaza tiče, nadam se naravno da će doprinijeti tom željenom ishodu. To eventualno svjedočenje je jednostavno moja duševna i moralna obaveza prema samome sebi, mojoj obitelji, našoj prošlosti, a prije svega prema žrtvama tog rata odnosno prijateljima kojih više nema, koji su ili pred mojim očima ili u mojoj okolini ubijeni, smaknuti..."

Uprkos privrženosti zemlji i narodima Bosne i Hercegovine, Edin koji potiče iz mešovitog braka, ipak oseća da sve više gubi vezu s domovinom.

"Ne idem više rado u Bosnu zbog činjenice da se tamo neke stvari godinama nisu pokrenule s mrtve tačke – bilo da govorimo o društveno-političkoj ili ekonomskoj situaciji, a pogotovo kada je u pitanju odnos prema bližoj prošlosti odnosno ratu, kada su u pitanju devedesete godine. Mislim da većina ljudi nije načisto sama sa sobom kada se radi o tim godinama."

Još uvek postoje noćne more

Sa sopstvenom prošlošću Edin Šošo odavno se suočio i prihvatio je kao neizbrisivi deo svoje biografije, što ne znači da je to poglavlje njegovog života za sva vremena završeno.

"To je nešto što kod mene traje od samog izlaska iz rata, s tim što sam ja došao do nekog stupnja u tom procesu gdje mogu reći da je sve to zaključano u nekoj ladici u mojoj glavi ili mojoj duši koju ja po potrebi mogu otvoriti, a koja se ponekad i sama otvara bez mog uticaja. Naravno da još uvijek postoje noćne more i da se time bavim i dan-danas: nekad svjesno, nekad nesvjesno. No, mislim da sam ipak daleko dogurao da to u današnje vrijeme više ne čini srž mog života."

Ono će u prvi plan ponovo da izbije najkasnije u trenutku kada Edin Šošo bude stao pred haške sudije i prstom upre u krivca za tragičnu sudbinu hiljada nedužnih ljudi - Radovana Karadžića.