1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Efraim Kišon je napunio 80 godina

25. avgust 2004.

Izraelski satiričar i autor bestselera Efraim Kišon je 23. ceg avgusta napunio 80 godina. Rodjen je u Budimpešti 1924.te, a proboj na knjizevnom polju načinio je 50-tih godina u svojoj drugoj - izabranoj domovini – Izraelu, nakon objavljivanja “Kanala plavog mleka”. Kišon je od tada zasmejavao milionsku čitalačku publiku širom sveta, a potpunu prepoznatljivost njegove satire stekle su na primer delom “Odmeravanje moći” u kojoj opisuje probleme vaspitanja dece, na primeru svog sinćića Amira - u priči koja u sebi objedinjuje bliskost života sa apsurodom.Kišom svoje ideeje najćešće crpi iz života; ne samo “najbolja supruga na svet

https://p.dw.com/p/BApH
E.Kišon
E.KišonFoto: AP

u”, Sara, i njeno troje dece, već takodje i prijatelji i poznanici su likovi koji se pojavljuju u njegovim romanima. Prilog Katarine Borchardt...

”Rodjen 1924 te u Madjarskoj, ponovo rodjen 1949 u Izraelu. Previše škola. Isuviše radnih logora: madjarski, nemački, ruski. Oženjen (jedno dete) veoma nadareno.”

Tako je Efraim Kišon pre oko 40 godina opisao samog sebe. Danas je dvostuko stariji, ali su podaci naravno ostali isti – osim što je posle prvog, tokom godina na svet došlo još dvoje njegove dece. Njegova deca, naročito njegova druga žena Sara, pojavljivali su se često kao likovi u njegovim mnogobrojnim satričnim romanima, pričama i glosama objavljenim kasnije u Izraelu. Tako na primer u romanu ”Okrenite se gospodjo Lot” na osnovu kojeg je Kišom stekao 60.tih godina prošlog veka svetsku slavu. Zatim su usledila knjige; ”Nojeva barka turističke klase” i ”Kanal plavog mleka”.

Ono što Kišon piše, politički nije baš korektno - kao na primer kada on definiše pojam ”nacionalno mešovitog društva”.

”Ako bi negde drugo jedan čovek odjednom počeo da gače, ljudi bi pomislili da je taj sišao sa uma. U Izraelu se to medjutim shvata drugačije. Takva osoba se prepoznaje kao useljenik iz Južne Mandžurije koji pokušava da se sporazume na svom maternjem jeziku. A ako useljenik spanaćem namaže glavu, ne treba isključiti mogućnost da je posredi stari bolivijanski narodni običaj.”

Novi doseljenici nisu dobro prolazili u Kišonovim pričama napisanim u 50-tim. Već naslov knjige ”Novi useljenik koji nas živcira” govori sam za sebe. Kišonovoj pažnji ništa ne izmiče. On piše o jevrejskoj dijaspori kao i o stalnoj opasnosti kojoj je Izrael izložen jer leži izmedju arapskih država. U njegove omiljene teme spadaju i zamke koje postavlja birokratija i svakodnevno ludilo u jednoj sasvim normalnoj izraelskoj porodici. Patnja je u osnovi njegovih humoreski. Najveći deo Kišonove porodice umro je u logorima nemačkog nacionalsocijalizma. Kišona su kao maturanta sa 220 drugih učenika prognali iz Budimpešte nateravši i h u smrtonosni marš u Slovačku. Samo troje je preživelo a medju njima i Kišon. U knjizi ”Moja sećanja”, Kišon kaže: ”godinama sam trčao, uvek samo trčao”. Komedija i tragedija idu jedna s drugom pod ruku. Kao i svakodnevnica i politika. U njegovim tekstovima se to oseća.

"Poznati izraelski kibici su unikum istorije: jedinstveni poljoprivredni kolektivi koji su formirani na dobrovoljnoj bazi i i dalje opstaju bez tajne policije, prekih sudova i streljačkih odreda. Sovjetski Savez je protiv ovakve provokacije ponovo podneo žalbu”.

Kišon je satiričar, što je oduvek bio. Njegove knjige prevedene su na sve svetske jezike i prodate u više od 40 miliona primeraka. On danas živi u blizini Tel Aviva ili u Švajcarskom Apencelu. Pre više godina izjavio je u jednom intervjuu, da ne želi da postane isuviše star, i da je grozno imati 91 godinu. On bi radije da u pravom trenutku dobije srčani infarkt. Do sada ga nije imao, ali on takodje još nije ni napunio 91. godinu, već srećom tek 80.