1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Ekumena i fudbal pomažu deci ratnicima

29. jun 2006.

„Pucaj u gol, ne u ljude“, tako glasi moto ekumenske kampanje za podršku dece vojnika. Oko 300 000 dece se još uvek zloupotrebljavaju kao vojnici. Sa „Akcijom pun pogodak“ ogranci za pomoć katoličke i evangelističke crkve su uspeli, da mladi ponovo loptom pucaju na gol, a ne sa vartrenim oružjem na ljude. Cilj akcije je da ova deca dobiju nove perspektive u životu.

https://p.dw.com/p/BATW
Deca vojnici igraju fudbal
Deca vojnici igraju fudbalFoto: AP

Ko je jednom uhvaćen od vojske ili grupe pobunjenika, taj nema šansu da pobegne. Šina Keirtstsi je uspela posle deset godina. Ova, danas 29 togodišnja mlada žena je u vojci Ugande je pod prinudom morala da kao dete vojnik ubija ljude…

„Ja sam bila u svakodnevnom strahu; nisam znala hoću li umreti, hoću li ili ne biti seksualno zloupotrebljena. I šta devojčici ostaje da bi preživela? Ja sam im prepuštala moje telo. Ja sam morala da živim u takvim uslovima da bih mogla da preživim. Komandanti su govorili isto: vojnik ne plače, on se ne predaje, i zbog toga mi nismo plakali.“

Sa četrnaest godina je prestala da broji koliko puta je silovana. Sa četrnaest godina je takodje dobila prvo od svoje dvoje dece:

„“Ako kao devojčica postaneš dete vojnik, tada nisi ništa drugo osim što imaš oružje u ruci i druge ubijaš i vidiš kako tvoji prijatelji bivaju ubijeni. Kao devojčica ti takodje pokušavaš da ostaviš utisak na mladiće, da pokažeš kako si isto toliko dobra kao i oni. Mi smo zato radili strašne stvari, jer smo bili u strahu i nismo hteli da nas vredjaju kao pobunjeničke kurve.“

Sa 18 godina je China Keitetsi pobegla, uspela je da preko Južne Afrike stigne u Dansku. China spada medju retke izuzetke kojima je pošlo za rukom da počnu novi život u Evropi. Nemački sveštenik Jozef Gerner radi kao propovednik već deset godina u severnoj Ugandi.Njemu se obraća na stotine mladih, koji su morali godinama da nose oružje i da se bore kao mladi vojnici.

„Oni su još uvek traumatizovani. Najveći broj dece mora da ubija, više puta da ubije, kako bi spasio sopstveni život. Oni stoje u dugim redovima i neizostavno žele da ispričaju svoje priče.“

Njihove priče su pune poniženja. Oni su od strane komandanata, kao i od Armije Ugande, takodje u saradnji sa pobunjeničkim grupama, ciljano hvatani kako bi bili obučeni da ubijaju, navodi sveštenik:

„Deca su manipulisana, podvrgnuta drilu u jednoj tvrdoj školi, kako bi činili ono što njihov vodja naredjuje i kako se nebi uzdržavali od grozota. Deca nemaju zadršku. Ako im se da oružje u ruke i prilika da napadnu, onda oni pucaju ne osvćući se.

Jozef Gerner priča da bivšu decu vojnike uvek prate noćne more i da je zato veom važno da se ispovede i dobiju oproštaj….

„Deca su nevina, ako im se njihova nevinost oduhzme, to nije nijhova krivica. Oproštaj je najvažniji, jer ono što im dajemo oni osećaju, da ich bog voli i oni prihvataju da sa svim tim što su preživeli mogu da žive.“

Akcijom „pun pogodak“ su ogranci evangelističke i katoličke crkve zajedno nastupili kako bi tokom fudbalskog prvenstva u Nemačkoj skrenuli pažnju na 300 000 dece vojnika. „Pucaj na gol, a ne na ljude“ glasi moto kampanje. Sa finansijskom podrškom iz Evrope crkve pokušavaju da bivšu decu vojnike ne samo duševno zbrinu, već takodje i da im otvore nove perspektive. Tako što mladima omogućavaju da posećuju školu, u koje mnogi ulaze privi put, ili da sami zarade za svoje zbrinjavanje. Jerg Novak iz katoličkog ogranka za pomoć Missio kaže:

„Postoji jedan lep primer iz Liberije: bivša deca vojnici prazne čaure od kalašnjikova koje su nekada upotrebljavali u borbi, kugle bacaju , a od praznih patrona prave sveće, koje se prodaju ovde u Evropi. Bivša deca vojnici tako stiču malu zaradu, što je prva pomoć u povratku u miran život.

Mihael Holenbah