1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

FBI lovi prestupnike na Fejsbuku

29. mart 2010.

Na Fejsbuku, Tviteru ili Majspejsu mnogi koriste lažna imena. Kada se od nepoznatih dobije ponuda za prijateljstvo – to ne mora da znači da je ponudu uputio znatiželjni sused. Poruka je mogla da stigne i iz policije.

https://p.dw.com/p/MgdG
Zaštitnici prava građana se protive metodama
Zaštitnici prava građana se protive metodamaFoto: AP

Prikrivena istraga u međuvremenu je u SAD postala standardna metoda islednika, proističe iz internog dokumenta koji je FBI morao da objavi posle tužbe zaštitnika građanskih prava. To je dokaz da policija smatra da se preko interneta može lako doći do podataka o osumnjičenima.

Međutim, zaštitnici građanskih prava kritički su raspoloženi prema novoj metodi policijske istrage. Naime, policajcima je relativno lako da provere sve osobe sa kojima osumnjičeni ima veze i tako može da dođe i do privatnih podataka o članovima porodice. I to je onda još jedan korak ka državi kao „velikom bratu“ koji sve drži pod kontrolom.

Međutim, glavna briga FBI i ostalih službi bezbednosti jeste da tokom istrage jedni drugima ne pokvare posao. Naime, u dokumentu se opisuje strategija izbegavanja takvih slučajeva. „Lako je moguće upropastiti istragu nekih od kolega ako se nespretno prati ista osoba“, kaže islednik Frenk Denehej.

Na internetu se sve vidi

Prestupnici se često hvale nedelima na socijalnim mrežama
Prestupnici se često hvale nedelima na socijalnim mrežamaFoto: picture-alliance/ dpa

Do pre nekoliko godina policija gotovo da nije koristila Internet u istrazi. Istina, i pre deset godina islednici su „četovali“ kako bi ušli u trag seksualnim zločincima, recimo onima koji su razmenjivali dečju pornografiju. Ali, to je još bilo u okvirima stare škole. Danas policajci analiziraju slike na kojima su osumnjičeni eventualno sa ukradenim stvarima, pregledaju poruke u kojima se neko hvali svojim (ne)delima ili jednostavno prate ko je sa kim prijatelj. I alibije je na taj način lako proveriti.

Mnoga krivična dela bilo je moguće rasvetliti samo zahvaljujući tome što su počinioci ostavili tragove na internetu. Nekoliko „klikova“ tako mogu da uštede nedelje mukotrpne istrage. Na primer, za Maksija Sopoa iz Kameruna, koji je u SAD bio osumnjičen za prevaru banke, bila je kobna lakomislenost u Internetu. On je iznajmljenim automobilom pobegao u Meksiko ne ostavljajući nikakav trag za sobom. Ali, islednici su pronašli njegov portret u Fejsbuku i preko njegovih prijatelja u mreži stekli uvid u tajne poruke. Sopo je redovno pisao gde se provodi po Meksiku. Sve dok mu na vrata nisu pozvonili meksički policajci.

Nejasne granice ovakve istrage

Još je nejasno gde su granice te nove vrste istrage. I autori dokumenta FBI postavljaju pitanje da li islednici smeju da pribegavaju ilegalnim postupcima kako bi došli do informacija. Odgovora na to pitanje u dokumentu nema. Pitanje je, na primer, da li policija sme da krši pravila Fejsbuka koja zabranjuju davanje lažnih ličnih podataka ili pravljenje tuđeg portreta.

Mark Cvilinger, bivši državni tužilac za kriminal na internetu, smatra da policija na internetu sme isto što i u stvarnom životu. Međutim, on kritikuje njuškanje po ličnim podacima supružnika, dece ili roditelja osumnjičene osobe.

„Potrebna je brižljiva kontrola kako islednici preko socijalnih mreža ne bi imali uvid u naš najintimniji život“, kaže Cvilinger. Američko pravosuđe prikrivenu istragu smatra legalnom, jer je regulisana internim propisima. Istina, niko još ne zna kako glase ti propisi.

nb/nr/stern