1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Festival u tunelu

8. septembar 2009.

Most kod Remagena, ušao je u istoriju. Bio je to jedini most koji su Amerikanci 1945, zauzeli neporušen. Od 2007. tu se održava festival - ove godine pod motom „Glasno i tiho“.

https://p.dw.com/p/JVyG
Most Ludendorf kod Remagena 8. marta 1945, dan pošto su ga neporušenog osvojili Amerikanci
Most Ludendorf kod Remagena 8. marta 1945, dan pošto su ga neporušenog osvojili AmerikanciFoto: AP

Remagen ima nečeg mističnog u sebi. Nije samo reč o arhaičnom zvuku bubnjeva, tu je i plava svetlost koja prati muzičare. Reč je o svetlosnoj instalaciji Helmuta Rajnelta koja je isprogramirana tako da reaguje na muziku i to samo u određenim trenucima i u zadnjem delu tunela.

Tim tunelom su nekada, preko mosta Ludendorf, prolazili vozovi koji su prevozili robu u pravcu Remagena. Posle Drugog svetskog rata, ta pruga izgubila je svoj smisao, jer srušeni most nije obnovljen.

Umetnici oduševljeni prostorom

Pre tri godine su u malom vinogradskom mestu Erpel otkrili čari tog tunela koji je ubrzo prerastao u pozorišni prostor. Onog trenutka kada je Ingo Mas 2007. godine inicirao održavanje festivala, pomenuti tunel postao je pravo kulturno-umetničko zdanje u kojem su se pored ostalog održavali i koncerti.

U fokusu predsedavajućeg društva koje pomaže mlade umetnike su međutim dva nosača mosta, koji su očigledno za izlagače i instalacije prilično interesantni. Info Mas o tome kaže:

„Većina umetnika oduševljena je prostorom, zato što je neobičan. Na kraju smo imali ogromnu listu njih koji su želeli da učestvuju, a ko je od njih izlagao, odlučio je žiri festivala. Mislim da su izložena veoma interesantna dela.“

Još stoje parole iz Drugog svetskog rata

Za razliku od betona u unutrašnjosti izložbenog prostora, spolja nosači mosta, zahvaljujući crnom bazaltu (izlivenoj magmatskoj steni), prave pravi kontrast. Nekadašnja vremena dočaravaju i tragovi koje su na zidovima ostavili ispaljeni meci, gips, ostaci farbe, ali i rukom ispisane parole iz Drugog svetskog rata. Za umetnicu kao što je Anja Šindler taj prostor ima odličnu atmosferu:

„Mislim da bi svako ko je dovoljno prijemčiv u ovom prostoru osetio nešto, a to je izuzetno važno i za same umetnike, kako bi se na odgovarajući način postavili prema tom prostoru i na najbolje ga iskoristili.“

To očigledno ni izdaleka nisu jedine prednosti prostora, koji iz godine u godinu, mnogi umetnici otkrivaju i to ne samo iz Nemačke. U tunelu, u kojem je uvek sveže - uglavnom oko 12 stepeni, izložena su i dela umetnika iz Amerike, Afrike i Japana.

Autori: Klaus Gerke / Jakov Leon

Odgovorni urednik: Ivan Đerković