1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW
Mediji

Gde su žene?

Nensi Ajsenson
8. mart 2018.

Žene čine više od polovine svetskog stanovništva, ali to ne možete da primetite ako čitate vesti ili gledate TV. Ako mediji, čak ni DW, ne daju ženama reč, ne mogu da tvrde da javnosti pružaju celokupnu sliku stvarnosti.

https://p.dw.com/p/2tv9V
Symbolbild Fernsehen Medien
Foto: Colourbox

Pre dve godine novinar Ed Jong je primetio da u njegovim tekstovima nema ravnopravnosti kada je reč o ženama i muškarcima koje citira. Inspirisan američkom koleginicom iz magazina „Atlantik", Edrijen Lafrans, koja je ispitivala rodnu neravnopravnost u svom pisanju, Jang je i svoje tekstove stavio pod lupu. Zaključio je da je u dvadeset tri teksta koja je napisao te godine, među ljudima koje je citirao bilo samo dvadeset četiri odsto žena. Jong je odlučio da promeni način rada.

„Verujem da zadatak novinara nije samo da prenese šta se u svetu dešava. Novinari imaju i posebnu vrstu odgovornosti, jer oni oblikuju društvo", kaže Jong. „Mi stvaramo svet oko nas u jednakoj meri koliko o njemu izveštavamo. Edrijen je to tačno formulisala u svom tekstu, kada je napisala da ona i sama doprinosi sistemu u kojem je glas žene manje vredan, a njihovi doprinosi umanjeni. To nije svet u kome želim da živim i kome želim da dam svoj doprinos."

Iako polovinu svetskog stanovništa čine žene, one su u medijima nedovoljno zastupljene. Muškarci u medijskoj industriji dominiraju ne samo time što na redakcijskim sastancima određeju teme, pišu tekstove i iznose svoje mišlljenje u komentarima. Oni su često i ti o kojima se izveštava.

Svuda u svetu zapostavljene

Brojke do kojih je Jong došao analizirajući svoj rad poklapaju se sa brojkama medija u čitavom svetu. To pokazuju studija Globalnog medijskog monitoring projekta (GMMN) koja se bavila rodnom neravnopravnošću u medijima. Od ukupnog broja ljudi koji su 2015. godine u novinama, na radiju i televiziji dolazili do reči, žene su bile zastupljene sa svega 24 procenta. Isti je bio rezultat i 2010. godine.

Slično je i kada je reč o onlajn izveštavanju – to važi i za Dojče vele. Analiza vesti na engleskom jeziku pokazuje doduše da je Dojče vele nešto iznad proseka, ali i da još ima prostora za poboljšanje. U trideset članaka na engleskom jeziku, koje je od 1. do 10. februara objavila informativna redakcija, među sagovornicima, stručnjacima ili protagonistima bilo je 29 odsto žena.

'Nisam ekspertkinja'

Američka novinarka Loren Bon naročito mora da se bori protiv nejednake zastupljenosti muškaraca i žena u medijima, otkako je stigla u Egipat, kako bi izveštavala sa Bliskog istoka. Bila je šokirana kada je videla u koliko malo tekstova o Arapskom proleću reč imaju žene.

"Toliko je bilo žena koje su male šta da kažu o dešavanjima na trgu Tahrir ili o Siriji i Tunisu", kaže Bon. „Ali iz nekog razloga u mojim tekstovima – iako o tome vodim računa – uglavnom se pojavljuju muškarci. I većina tih muškaraca koji se citiraju, ne samo da su belci, već je reč o muškarcima koji sede u Vašingtonu ili Njujorku."

Novinarka je zatim nastojala da radi više sa ženama, ali ubrzo je shvatila da nije dovoljno samo zamoliti neku ekspertkinju da da izjavu. One su često suzdržane, dok su muškarci uvek spremni da iznesu svoje mišljenje.

Zbog tih iskustava Loren Bon i tursko-američka naučnica Elmira Bajrasli osnovale su „Foreign Policy Interrupted" (FPI), program stipendiranja i obrazovnu platformu, koja bi trebalo da promeni odnos zastupljenosti muškaraca i žena koji u medijima govore o spoljnoj politici.

Preko FPI, novinarke i ekspertkinje dolaze u kontakt sa šefovima redakcija, producentima, trustovima mozgova ili organizatorima konferencija. FPI takođe nudi i kurseve i radionice na kojima se uči kako da se rade intervjui, te kako slobodni novinari treba da pišu u prodaju svoje tekstove. U brušuri koja se objavljuje jednom nedeljno predstavlja se rad raznih žena i pokušava da se stane na kraj predrasudama poput „za Severnu Koreju nema ekspertkinja".

Samo petnaest minuta više

Jong je izradio jednu tabelu kako bi se videlo koliko napreduje u traženje ženskih sagovornica. Kaže da mu je potrebno oko petnaest minuta više da proveri da li postoji neka ekspertkinja koju bi mogao da intervjuše za svoje tekstove. Kaže da uopšte nije teško pronaći žene koje imaju znanje o određenj temi. Nakon četiri meseca, tokom kojih je svesno radio na tome, broj žena koje citira u svojim tekstovima povećao se na pedeset procenata.

"Ne radi se samo o raznolikosti"

„Mislim da bi muškarci za ovu stvar morali da preuzmu odgovornost", kaže Jong. „Kad pogledamo da su muškarci u redakcijama u većini i da sistematski uživaju prednosti u medijskom svetu, da su češći sagovornici, onda je za mene jasno da oni moraju i da preuzmu odgovornost kako bi se ispravila ta neravnoteža."

Pored odgovornosti, Loren Bon smatra i da je izjednačeniji odnos u interesu muškaraca. „Ne radi se samo o raznolikosti", smatra Bonova. „Ukoliko se koriste ekspertize, znanje i iskustva žena, dobija se i bolji proizvod. Od toga svi imaju koristi."

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android