1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Gruzija i njeni predsednici

8. novembar 2007.

Posle nekoliko dana demonstracija u Gruziji predsednik Mihail Sakašvili je policiji odrešio ruke i demonstranti su se suočili sa neviđenom brutalnošću. U zemlji nije lako onima koji dignu glas protiv autoritarne vlasti.

https://p.dw.com/p/C5TJ
Aktuelni predsednik Gruzije Mihail SakašviliFoto: AP

Gruzija je jedna od 15 država nastalih raspadom Sovjetskog saveza. Od osamostaljenja 1991. pa do danas zemlju potresaju separatistčki pokreti u Abhaziji i Južnoj Osetiji na severu zemlje i Adžaraiji na jugu, zatim borba protiv prevelikog uticaja Moskve i s tim u vezi polarizovana unutrašnjopolitička previranja.

Osamostaljenje Gruziji nije donelo blagodeti demokratije - senka Staljina, koji je i sam poreklom Gruzijac kao da je neprestano prisutna u ovoj zemlji u likovima njenih čelnika medju kojima je prvi bio Zvijad Gamzačurdija. On je sa poltičke pozornice nestao pučem. Nasledio ga je bivši sovjetski ministar spoljnih poslova Eduard Ševarnadze. On je doduše započeo demokratske reforme ali je privreda ostala da stagnira na veoma niskom nivou. Korupcija i redovno nameštanje izbora doveli su i njega do pada.

Protesti, koji su počeli pre pet dana u Gruziji, porede se sa tom revolucijom ruža, talasom mirnih demonstracija koje su dovele do toga da Sakašvili na mestu predsednika zameni dotadašnjeg šefa države Eduarda Ševardnadzea.

Sakašvili je pre skoro tačno 4 godine demostrantima lično saopštio da je Ševarnadze podneo ostavku:

“Razgovarao sam sa Ševarnadzeom pola sata. O svemu. On se odlučio da podnese ostavku, on više nije predsednik – povukao se sa funkcije.“

Sakašvili važi za bliskog američkog saveznika i tvrdi da želi da uvede zemlju u NATO i Evropsku uniju, ali opozicija u Gruziji smatra da je to samo maska koju koristi za kršenje ljudskih prava i obračun s političkim protivnicima.

Opozicija mu ne zamera to što je prozapadno orijentisan, već to što na autoritaran način vlada državom. Istovremeno, životni standard u Gruziji veoma sporo raste, što je dodatni razlog za nezadovoljstvo.

Do sredine devedestih Zapad je bio relativno nezainteresovan za Gruziju. Medjutim, pojačana prozivodnje nafte u Turkmenistanu i Azerbejdžanu skrenuli su pažnju na ovu zemlju upravo zbog tranzita crnog zlata. NATO je sa Gruzijom sklopio sporazum o strateškom partnerstvu koje sve više jača i trenutno se odvija pod nazivom intenzvni dijalog. Gruzijs je članica Saveta Evrope a ima i želju da postane članice EU.