1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Haos u Avganistanu i posrnuli biciklizam

Štampu prelistao: S. Bojić26. jul 2007.

Po ko zna koji put, posle najnovijih otmica u Avganistanu, postavlja se pitanje: šta učiniti? - Baš kao i na Tur De Fransu, trci koja se odavno pretvorila u farsu - zbog dopinga.

https://p.dw.com/p/BMBV

List „Vezer kurir“ iz Bremena objavio je sledeći komentar: „Šta mi stvarno znamo? Da u Avganistanu besni gerilski rat koji se vodi svim mogućim prljavim sredstvima. Napadima samoubica, napadima na projekte pomoći,.. ubijanjem takozvanih kolaboracionista. Osim toga, tu su i psi rata, kriminalci, koji zarađuju uzgajanjem i prodajom droge, a tu je i centralna vlada koja jedva da ima načina da sprovede svoj monopol na silu, pa i to zu masivnu vojnu pomoć inostranstva. I slutimo da situacija ne bi postala bezbednija, da žrtava ne bi bilo manje i da ljudi ne bi bili slobodniji kada bi se te trupe povukle ili smanjile“.

List „Pforchajmer cajtung“ Avganistan posmatra kao potcenjen problem: „I Nemačka je odgovorna za to što recimo zapinje povećanje lokalne policije. Očigledno nije bilo dovoljno da se u Avganistan pošalje 40 policijskih instruktora. Nedovoljna podrška iz redova lokalne policije ima fatalno dejstvo, ne samo onda kada ta policija ne učestvuje u potrazi za otetima. Jednom zemljom ne može da se upravlja protiv njenog stanivništva. Pohod SAD na Irak trebalo za NATO bi trebalo da bude pouka pre nego što bude kasno“.

I list „Manhajmer morgen“ postavlja pitanje ciljeva nemačkog učešća u Avgnaistanu. „Kome se tamo treba obratiti, koja sredstva smo spremni da upotrebimo i na koliko dugo vreme? Ako politika, i to s dobrim razlogom, bude nastojala da stabilizuje stanje do mere kada će moći da se obnove civilne strukture, tada će i dugoročno biti moguće da se talibani potisnu. Ali za tako nešto je potrebno više civilnih pomagača a ne više vojnika“.

Što se tiče druge teme, naime, dopinga na Tur De Fransu, gde i ove godine beležimo policijske racije, povčačenje čitavih timova sa takmičenja prevare i slično, evo šta se piše.

List „Nordkurir“ koji izlazi u Brandenburgu primećuje: „Ova branša je duboko iskvarena. Ona reaguje kao zatvoreno društvo kome neko smeta da se opusti. U međuvremenu jue postalo sasvim nevažno čije će ime na kraju trke kroz Francusku biti na vrhu liste. Još nije utvrđeno ni ko je pobedio prošle godine, američka apoteka Lendis, ili ko drugi. Neće se ovo promeniti ni sledeće godine“.

«Frankfurter algemajne cajtung» smatra: «Iako su bile poznate činjenice u vidu tonskih zapisa, slike i reči, javnost je ignorisala događaje i predavala se lepoti opsene. I zbog toga čak i ovaj skandalozni Tur ima vrednsot: pokazala se efikasnost doping-kontrola i izneta na videlo istina o profesionalnom biciklizmu, mentalitet koji koji je odavno prisutan među ljudima iz branše. Ovako se dalje više ne može»

Berlinski dnevnik «Velt» ovako vidi situaciju: «Ima nečeg licemernog u ogorčenju zbog dopinga. Publika traži atlete sa nadljudskim sposobnostima, i to je tako bilo još u antičkim vremenima. Ni sponzore ne mogu da usrćee biciklisti koji se ne dopinguju ali ne mogu da se izdvoje iz gomile ostalih. Profesionalcima se prava zarada smeši samo ako izbiju skroz napred, što bez farmaceutske pomoći i medicinskih trikova očigledno nije više moguće. Doping nije udar na sport, on je proistekao iz interesa i prinudnih radnji svih učesnika».