1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Horor u Čečeniji, nedobrodošlica u Poljskoj

7. februar 2010.

Mnogi Čečeni, bežeći od političkog režima i stalnih „gerilskih“ obračuna idu u najbliže zemlje, za njih, Zapadnog sveta. A najbliža je Poljska. Tamo nisu sjajno primljeni. Zapravo, sve manje njih i dobija politički azil.

https://p.dw.com/p/Luzf
Sve manji procenat izbeglica dobbija azil u Poljskoj
Sve manji procenat izbeglica dobbija azil u PoljskojFoto: AP

U maloj prodavnici električnih aparata u blizini autobuske stanice u poljskom gradu Lomša razgovaraju tri penzionera. Tema je o napad na dve Čečenke, koji se nedavno dogodio u ovom gradu. Obe žene su prebijene, nepoznati počinilac im je sa glave zbacio čak i maramu – po svemu sudeći, da bi ponizio Muslimanke. Penzioneri su šokirani:

„To su sigurno bili mladi ljudi, a mladi prave gluposti. Niko od nas odraslih ne bi tako nešto uradio“, kaže jedan od njih.

Jerži, penzionisani vojnik, ne namerava da pravda ovako nedelo. Ali, i on je, kao i mnogi drugi u gradu, protiv doma za azilante u Lomši: „Naš grad je premali za takav dom, premalo je radnih mesta. Tekstilna industrija, koju smo imali, je propala. A ako nemaju posla, mladi počinju da piju i da kradu. Njihova kultura se razlikuje od naše“.

Težak položaj izbeglica

Lomša ima 60.000 stanovnika i nalazi se na siromašnom istoku Poljske. Ali, nije jedini grad u kojem je raspoloženje prema čečenskim azilantima iz dana u dan sve gore. U mestu Radom, nedaleko od Varšave, nepoznata lica su nedavno bacala kamenje na Dom za azilante i izvikivala nacionalističke parole. U Katovicama je gradska uprava raspustila jedan dom, zato što se „nije uklapao u region sa socijalnim konfliktima“.

Ova klima se prenosi na izbeglice. U Lomši, samo oni koji nisu dobili dozvolu za boravak, smešteni su u domu. Petospratna zgrada nalazi se u ulici Vesola, što bi u prevodu značilo Vesela ulica – ali se većina ljudi oseća sasvim drugačije. Jedna mlada Čečenka kaže:

„Toliko sam molila da mi deca idu u neku školu, u blizini. Ali ne – morali su na drugi kraj grada. Bolujem od epilepsije, kada ih odvodim ili idem po njih, može se desiti da dobijem napad u autobusu. Moju decu vređaju u razredu, ali ja im kažem da ne treba da obraćaju pažnju“.

Najgore bi bilo da je proteraju, kaže ova mlada žena koja želi da ostane anonimna. U njenom rodnom mestu čečenska policija ju je uhapsila, tukla, zato što se njen muž nalazio na poternici. „Ako ne budem sa njima sarađivala, ubiće mi decu – tako su rekli. Zato smo pobegli“.

Ko je kriv što Čečeni ne dobijaju azil?

Statistički podaci poljskog Zavoda za strance potvrđuju: sve manje izbeglica iz Rusije, među koje zvanično spadaju i Čečeni, imaju pravo da ostanu u Poljskoj. Dok je u prvom tromesečju 2009. odbijeno samo 30 odsto, krajem godine ih je već bilo više od 50 odsto.

Razlog je što je Rusija proletos proglasila da u republici Čečeniji vlada mir, kaže Malika Abdulvakhaova, predsedavajuća zadužbine Spas, koja pomaže izbeglicama.

„Svet misli da je u Čečeniji sada mir. Ali, partizanski rat se nastavlja. Kada nekome pođe za rukom da pobegne iz zemlje, teško da može da dokaže da pripada opoziciji. I zato mnogi ne dobijaju azil“.

Predstavnica poljskog Zavoda za strance Eva Pijehota to osporava: „Poljska nije promenila kriterijume po kojima izdaje azil. Ali, sve je više Čečena koji iz ekonomskih razloga traže azil u Poljskoj“, kaže Eva Pjehota.

autori: Florian Kelerman / Mirjana Kine Veljković

odg. urednik: Nemanja Rujević