1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

I Kafka je obožavao neme filmove

24. avgust 2012.

Franc Kafka bio je pasionirani ljubitelj filma. Između ostalih, gledao je i „Belu robinju“, prvi dugometražni film u istoriji. I taj film se može videti na 28. festivalu nemih filmova koji se održava u Bonu.

https://p.dw.com/p/15vvx
Foto: Förderverein Filmkultur Bonn

Kratki kadrovi, zahtevna montaža, boje i eksperimenti sa tonom. Da li je to karakteristično za filmove kasnog 20. ili tek 21. veka? Ni govora! Sve je to već viđeno. I to dvadesetih godina prošlog veka, mnogo pre no što je u svoj pobednički pohod krenuo zvučni film, objašnjava direktor minhenskog Filmskog muzeja Štefan Dresler. On je pripremio program ovogodišnjeg Međunarodnog festivala nemog filma u Bonu koji traje do 26. avgusta.

Zvučni film prvo je smatran korakom unazad

„U tadašnje vreme filmovi su mogli da budu kompletno ispričani samo vizuelno. Nisu im bili potrebni međutekstovi, čak ni ton. Filmski izraz dostigao je tada vrlo visok nivo“, kaže Dresler. „Tonski film je u prvo vreme smatran korakom unazad“, dodaje on. Zato je projekcija nemih filmova na velikom platnu uz pratnju „žive“ muzike danas zapravo zanimljiv delić nostalgije. S druge strane, oni na trenutak oživljavaju i jednu umetničku formu koja je decenijama ranije utrla put mnogim elementima koji su se kasnije koristili u filmskoj umetnosti.

Festival nemog filma u Bonu održava se već 28 godina. Svake godine se tu na svetlost dana izvuku davno zaboravljeni filmovi – kako rariteti iz filmske istorije tako i poneko restaurirano ili rekonstruisano remek-delo, poput „Metropolisa“ Frica Langa.

Jedan od filmskih rariteta ove godine je film „Bela robinja“ (kadar iz filma na fotografiji gore). Taj film se smatra prvim dugometražnim filmom u filmskoj istoriji. „Do 1910. prikazivali su se samo kratkometražni filmovi“, kaže Dresler. Bioskop je u to vreme imao više karakter varijetea. Nastupi ili projekcije filmova organizovani su kao tačke u cirkusu, nizali su se jedan za drugim. Važno je bilo da su atraktivni, da predstavljaju senzaciju, da publiku ostavljaju bez daha.

Ali taj princip u određenom trenutku više nije bio zanimljiv. U Danskoj je jedan vlasnik bioskopa došao na jednostavnu, ali za to vreme revolucionarnu ideju: da se publici ipak prikaže neka malo duža priča. Rezultat je bio film „Bela robinja“, koji se sad može videti u Bonu. Film govori o mladoj ženi koju otmu i koja mora da radi u jednom bordelu.

„Bio u bioskopu. Plakao.“

Uspeh je bio ogroman, a taj koncept se iz Danske proširio i na ostatak Evrope. I sam motiv priče korišćen je u brojnim filmovima koji su nakon toga snimljeni. Prostitucija kao tema fascinirala je sve, a scene snimljene u navodnom bordelu bile su veoma omiljene. Filmovi poput „Bele robinja“ teškom su mukom prolazili tadašnju cenzuru. A tadašnji danski filmski uspesi iznedrili su još nešto: na scenu je stupila prva evropska filmska zvezda - Asta Nilsen. Ona je, nakon prvih uspeha u Danskoj, otišla u Nemačku gde je postala slavna.

Film „Bela robinja“ zanimljiv je i po tome što je njime bio oduševljen i pisac Franc Kafka. On je bio pasionirani posetilac bioskopa i zajedno sa svojim prijateljem, takođe piscem – Maksom Brodom doslovno je gutao filmove. „Bio u bioskopu. Plakao“, zabeležio je jednom u svoju beležnicu Kafka nakon što je pogledao jedan francuski nemi film. Ta je rečenica u međuvremenu postala poznata i često citirana izjava.

Autori: Johen Kirten / sk
Odgovorni urednik: Ivan Đerković

Gefahren der Brautzeit - Quelle: Filmmuseum Berlin – Stiftung Deutsche Kinemathek***Pressebild nur für die aktuelle, themengebundene Berichterstattung
Na ovogodišnjem festivalu i filmovi sa legendarnom Marlen DitrihFoto: Filmmuseum Berlin – Stiftung Deutsche Kinemathek
Festival nemog filma održava se u Bonu po 28. put
Festival nemog filma održava se u Bonu po 28. putFoto: Internationale Stummfilmtage Bonn