1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

I proleće je stiglo, a ljudi se dave

Saša Bojić19. april 2016.

Je li neko verovao da će se stvari promeniti samo ako ih gurnemo što dalje od sebe, pita se nemačka štampa nakon informacija da se u Sredozemnom moru udavilo oko 400 izbeglica. Isplovili su iz Libije…

https://p.dw.com/p/1IYCK
Griechenland verlassenes Flüchtlingsboot auf Kos Archiv
Foto: picture alliance/dpa/S. Palacios

Tiringiše landescajtung (Vajmar): „Sada u čamce ulaze i ljudi iz Nigerije i Malija. Pri tome sumnjivi dilovi sa prevoznicima znače samo jedno – kartu za smrt. Zatvaranje balkanske rute je samo pokušaj, koji, međutim, nije ni blizu rešenja izbegličke krize. Upravo sada je potrebno da nemačka vlada u okviru EU krene jasnom linijom i pomogne državama kao što je Grčka. Jer, svako egoistično nacionalno rešenje ide nauštrb očajnih ljudi koji se hvataju za poslednju nadu – kartu za bolji život.“

Badiše cajtung (Frajburg): „Posle zatvaranja Balkanske rute bilo je samo pitanje vremena kada će izbeglice ponovo početi da se dave na mnogo opasnijoj ruti preko Sredozemnog mora. Ratova, kriznih žarišta i ekonomski labilnih država ima toliko da je iluzija verovati da zatvorene granice mogu da odvrate ljude od pokušaja da nađu sreću u Evropi.“

Švebiše cajtung (Ravensburg): „U Libiji mnoga područja kontrolišu teroristi Islamske države. Libijski političari su međusobno beznadežno posvađani; posle svrgavanja diktatora Moamera el Gadafija, državi preti potpuni raspad. Ta Libija, u čijim pustinjama stotine hiljada izbeglica čekaju da se prebace u Evropu, i u kojoj IS na obali Sredozemnog mora vrši egzekucije egipatskih hrišćana, udaljena je od Italije samo jedan sat letenja. Pored šoka zbog mogućih novih žrtava u moru, trebalo bi podržati nastojanja Nemaca i Francuza da stabilizuju krhke države Severne Afrike. Jer, bez funkcionalne demokratije u Tunisu i bez jake Libije, Evropi preti razvoj situacije zbog koga bi izbeglička kriza u Turskoj mogla da izgleda kao nedeljna šetnja.“

Nirnberger nahrihten (Nirnberg): „Užasna situacija bez izlaza koji bi mogao brzo da se nađe: koliko god da je jasno da Evropa ne može da primi sve, jasno je i da će još više ljudi da pođe ka njoj. Šta činiti? Sporazum sa sredozemnim državama Afrike kao i pakt sa Turskom su neke ideje. To bi bila dobra ideja, ali zbog nestabilnih zemalja kao što je Libija, ona je osetljiva i skupa: tamo je potrebno podići dostojna prihvatilišta a i stvoriti mogućnosti da se zahtevi za azil proveravaju – to bi možda bila šansa da se izbegnu nove tragedije. Ali, u tom slučaju, EU bi postala zavisna od partnera koji su na planu ljudskih prava i demokratije još gori od Erdogana – to je prava dilema.“

Štraubinger tagblat (Štraubing): „Pokušaj da se zaustavi talas izbeglica koje dolaze iz Libije, trenutno je ograničen na spasavanje brodolomnika. Za obuhvatniju misiju Evropa nema mandat, a neće ga ni dobiti uskoro. Vlada u Tripoliju je suviše nestabilna da bi mogla da dozvoli stranim mornaricama da operišu u njenim teritorijalnim vodama. Rezultat svega je premeštanje krijumčara iz Turske u Severnu Afriku. Već danima, broj izbegličkih čamaca se povećava – a istovremeno nanovo počinje i umiranje u talasima.“

Noje osnabriker cajtung (Osnabrik): „Izbegličkoj krizi nema kraja: bilo je teško izdejstvovati dil sa Turskom i zaustaviti migraciju u pravcu Grčke. Sprečavanje novih zbegova u pravcu Italije će biti još teže. Jer, u Libiji, jednoj od najvažnijih tranzitnih zemalja u Severnoj Africi, vlada haos. Na njega ni nova vlada nacionalnog jedinstva nema uticaja. Nema pouzdanog partnera sa kojim bi države EU mogle da pregovaraju. Zato je veliki pitanje kada će Evropljani moći da svoje akcije u Sredozemnom moru prošire i na libijske teritorijalne vode. Do sada tamo nisu bili aktivni. A to će biti neophodno ako borba protiv krijumčara postane odlučnija.“

Vestdojče algemajne cajtung (Esen): „I proleće je stiglo, a ljudi se dave u Sredozemnom moru. Je li neko verovao da će se stvari promeniti samo ako ih gurnemo što dalje od sebe? Samo zato što problem ne osećamo neposredno na svojoj koži? Je li neko mislio da će pakt sa Turskom i zatvaranje Balkanske rute zastrašiti one koji beže od mnogo gorih užasa? Ne – dokle god u Siriji besni rat, sve više očajnika će polaziti put Evrope. Evropa, koja je kao skup egoista pokazala totalnu nesposobnost da reši ovaj istorijski izazov, sada ponovo demonstrira da može jedinstveno da funkcioniše – kao tvrđava sa podignutim mostovima. Bravo.“