1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

I zemljotresi jače udaraju siromašne

17. septembar 2012.

Kolike će biti posledice prirodnih katastrofa – to zavisi od društva u određenoj državi. A to koje su države najopasnije za život, pokazuje Indeks svetskog rizika, čije je istraživanje obuhvatilo 173 zemlje.

https://p.dw.com/p/16A9v
Foto: dapd

Razarajuća prirodna katastrofa 2010. je razorila Haiti: u zemljotresu jačine 7,0 stepeni po Rihteru poginulo je oko 220.000 ljudi. Godinu dana kasnije, zemlja se snažno zatresla na Novom Zelandu. Tada je poginulo 187 ljudi. Kolike će biti razmere katastrofe izazvane zemljotresom, uraganom, poplavama ili sušom, u ogromnoj meri zavisi od društvenih činilaca: Haiti se smatra „propalom državom“ gde više od polovine stanovništva živi u siromaštvu, dok je Novi Zeland bogata, demokratska zemlja.

Visok rizik za tropske države

„Osetljivost društva prema prirodnim katastrofama višestruko je značajnija od same prirodne katastrofe“, kaže Jern Birkman sa univerziteta Ujedinjenih nacija u Bonu. On je jedan od autora Indeksa svetskog rizika 2012. Indeks je razvijen zajedno sa humanitarnom organizacijom „Savez za pomoć u razvoju“ i predstavljen kao deo izveštaja o svetskom riziku. U istraživanje su uključene 173 zemlje, a koliko je visok njihov rizik, zavisi od žrtava ekstremnih prirodnih događaja ili podizanju nivoa mora.

Posebno visok rizik, prema Indeksu, imaju male ostrvske države u Tihom okeanu. Država Vanuatu ima najveći svetski rizik sa 36,31 odsto, a iza nje slede Tonga (28,62 odsto) i Filipini (27,98 odsto). Karibi, Srednja Amerika i južne afričke zemlje takođe pripadaju regionima sa najvećim rizikom. Na kraju rang liste je Katar sa rizikom manjim od jedan odsto.

Nemačka je sa 3,27 odsto na 146. mestu – i time u petoj, najmanje rizičnoj klasi. Srbija se nalazi na 66, Bosna i Hercegovina na 86, Hrvatska 123, a Slovenija na 132. mestu.

„Indeks svetskog rizika uzima u obzir opasnosti od prirodnih katastrofa, ali i osetljivost društva“, kaže Peter Mucke, rukovodilac organizacije „Savez za pomoć u razvoju“. „To znači: koliko su ljudi osetljivi na katastrofu i imaju li mogućnosti da je savladaju da se prilagode i se pripreme za katastrofu.“

Neuseeland Erdbeben in Christchurch
Nakon zemljotresa na Novom Zelandu pomoć je odmah stigla, evakuacija je bila perfektna i nije bilo opasnosti od zaraza u kolektivnim centrimaFoto: dapd

Ranjiva društva

Države su naročito osetljive nakon velikih oštećenja prouzrokovanih ekstremnim, prirodnim katastrofama, kada je infrastruktura slabo razvijena i situacija sa hranom i stambenim smeštajem neadekvatna, objašnjava Jern Birkman. „Kapaciteti za savladavanje katastrofe su glavni činioci potrebni za konkretne rezultate. U njih spadaju medicinska nega i funkcionalna država“, ukazuje taj naučnik. Kada je reč o prilagođavanju to se odnosi na mogućnost društva da se srednjoročno prilagodi ekološkim promenama, na primer kroz ulaganja u zaštitu okoline ili obrazovanje.

Pozitivan primer je Holandija, iako su delovi zemlje ispod nivoa mora, što povećava stepen ugroženosti od prirodnih katastrofa. Bez zaštitnih nasipa ceo taj region bio bi potopljen. Ali, zbog dobrih društvenih, ekonomskih i institucionalnih uslova, Holandija ne pripada zemljama sa ekstremnim rizikom i nalazi se na 51. mestu.

Peter Mucke upozorava da se Indeks svetskog rizika odnosi na važne uzroke prirodnih katastrofa. Politika bi, kaže, trebalo da sprovede konkretne mere u skladu sa analizama naučnika: „Mi želimo da zajedno osmislimo buduću hitnu pomoć i razvojni rad, i da, takođe, sprovodimo praktične mere.“

Zaštita okoline je ključni faktor u prevenciji katastrofa, smatra biolog mora Mihael V. Bek iz organizacije „The Nature Conservancy“, koja je takođe uključena u izradu izveštaja o svetskom riziku. Širom sveta uništeno je 85 odsto kamenih grebena i 30 do 50 procenata šume mangrova koji rastu u slanoj vodi: „Grebeni i mangrove formiraju prirodnu morsku odbranu i efikasni su na duge staze. Oni su 'siva rešenja' koja nikada neće moći da budu postignuti uz pomoć zaštitnih zidova od betona. Zato ih treba očuvati.“

Autori: Kristina Ruta / Ivan Đerković
Odg. urednik: Nemanja Rujević