1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Internet-džihad u Nemačkoj

6. novembar 2012.

Internet nudi prostor za nešto što je ranije bilo u domenu propovednika, verskih krugova i škola – indoktrinaciju jedne društvene grupe za borbu protiv drugih. To je, inače, relativno nova praksa u Nemačkoj.

https://p.dw.com/p/16dSB
Foto: picture-alliance/dpa

Arid Uka (21) je 2. marta prošle godine na aerodromu u Frankfurtu ubio dva američka vojnika i još nekoliko teško ranio. Motiv je bila mržnja prema vojnicima na zadatku u Avganistanu. Uka je prethodno video na Jutjubu snimak koji prikazuje američke vojnike koji siluju muslimanske žene. Mladić je redovno posećivao islamističke forume i gledao snimke radikalnih propovednika islama. Međutim, on nikada nije bio u direktnom kontaktu sa džihadistima.

Uka predstavlja klasičan primer radikalizacije stavova na internetu, kaže Aleksadar Ajsfogel, potpredsednik Kancelarije za zaštitu ustava, nemačke agencije za unutrašnju bezbednost. On je u izjavi za „Frankfurter algemajne zajtung“ rekao da je ove godine proučavao nešto što naziva „džihad 2.0 – vrsta virtuelnog džihada“.

Aleksander Ajsfogel
Aleksander AjsfogelFoto: picture-alliance/dpa

Propaganda na mreži

Studija Instituta za međunarodne i bezbednosne odnose iz Berlina (SWP) pokazuje koliko džihadista i njihovih simpatizera ima u Nemačkoj, kao i koja su to nova sredstva propagande koja koriste. Institut iz Berlina istraživao je detaljno džihadisitičku propagandu u poslednjih 15 godina. Stručnjaci kažu da je 2000. godine internet imao malu ulogu. Al Kaida je svoja saopštenja slala faksom ili putem video-snimaka, koji su slati televizijskoj stanici Al Džazira.

Odmah posle terorističkih napada u Americi, 9. septembra 2001. godine, različiti arapski forumi koji promovišu džihad postali su uticajni. Gvido Štajnberg, koji se bavi istraživanjem terorizma, objašnjava da su brojni sadržaji objavljeni između 2003. i 2008. godine privukli mnogo pažnje. Oni uključuju i ubistvo američkog biznismena Nikolasa Berga 2004. godine. U to vreme, prema podacima iz izveštaja, terorističke grupe su same objavljivale svoje snimke.

Autori studije objašnjavaju da simpatizeri i pristalice postaju sve aktivniji. Sa rastom popularnosti Fejsbuka i Tvitera, džihadisti su poslednjih godina postali aktivni i na društvenim mrežama, a propaganda se sada kreira i širi iz mnogih zemalja širom sveta.

Nemački islamista Abu Askar uputio je internet-poruku na nemačkom jeziku u kojoj muslimane u Nemačkoj poziva na džihad
Nemački islamista Abu Askar uputio je internet-poruku na nemačkom jeziku u kojoj muslimane u Nemačkoj poziva na džihadFoto: picture-alliance/dpa

Od propagande do terorizma

Džihadistička propaganda na internetu na nemačkom govornom području je počela 2005. godine. U ranoj fazi, propagatori nisu radili profesionalno, kaže Štajnberg za Dojče vele. Oni su pravili propagandne video-snimke i prevodili arapski na nemački jezik kako bi doprli do više ljudi. „Ali, na drugoj strani, za bezbednosne stručnjake bilo je prilično lako da otkriju ko stoji iza takvih aktivnosti“, ističe Štajnberg.

Određen broj uticajnih ljudi u okviru pokreta uhapšen je u Nemačkoj u poslednjih 10 godina. Ali oni su vrlo brzo bili zamenjeni, objašnjava Štajnberg navodeći primer grupe „Abraham alijansa“ koja je zabranjena ovog leta. Njeni lideri su napustili Nemačku da bi iz inostranstva nastavili širenje propagande. „To povećava zabrinutost, zato što se ti sadržaji stalno šire internetom“, kaže Štajnberg. On se plaši da džihadisti ne šire samo anti-zapadnjačke sadržaje, već da aktivno pokušavaju da izgrade terorističke strukture.

Gido Štajnberg
Gido Štajnberg

Razvoj terorističkih grupa u Nemačkoj poslednjih godina dobio je drugačiju formu u poređenju sa drugim zemljama. Očigledno je jezička barijera za propagandu na arapskom bila veoma značajna za mnoge radikale koji žive u Nemačkoj, kaže Štajnberg. „Nemačku scenu dosta oblikuju radikalni islamisti sa turskim i kurdskim poreklom, a u većini slučajeva, oni su se priključili organizacijama sa sedištem u Uzbekistanu.“

Turski i uzbekistanski jezik imaju isti koren, baš kao i populacija tih dveju zemalja, u određenim segmentima. Preskačući jezičku barijeru, grupe poput Islamističke džihadističke unije ili Islamističkog pokreta Uzbekistana, uspele su da privuku mnoge mlade ljude da postanu obučeni borci.

Video poruka islamiste iz Bona, Bekaja Haraha
Video poruka islamiste iz Bona, Bekaja HarahaFoto: picture-alliance/dpa/Intelcenter

Moderni alati za borbu protiv modernosti

Slučaj Arida Uke služi kao podsetnik da terorističke grupe mogu da privuku svoje sledbenike na daljinu, bez fizičkog kontakta. Uka je bio fasciniran propagandom na nemačkom jeziku koja se može pronaći na internetu. Štajnberga to ne iznenađuje: „Oni koji proizvode takve sadržaje postali su veoma profesionalni.“ Video-snimci su postali oružje za radikalizaciju i pokazali su se kao veoma efikasni, ističe Stajnberg.

Istraživač Niko Pruha je zaprepašćen tom vrstom propagande: „Ironično, džhadisti koriste moderne metode komunikacije u borbi protiv modernosti.“ Studija Instituta za međunarodne i bezbednosne odnose procenjuje da u Nemačkoj ima samo nekoliko stotina džihadista, kao i nekoliko hiljada pristalica i simpatizera. Zbog toga, kada je neko od uticajnih pojedinaca sa te scene uhapšen, treba, predlaže Štajnberg, pokušati da se oni preobrate. Oni bi potom mogli da zaustave poruke koje podržavaju oružane konflikte.

Autori: Klaus Jansen / Milka Domanović
Odgovorni urednik: Ivan Đerković