1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Italija sve sklonija desnici

20. februar 2013.

Teško je reći da li će Silvio Berluskoni opet postati premijer Italije, ali u svakom slučaju i on vešto koristi raspoloženje u toj zemlji koje sve češće odiše rasizmom, ksenofobijom i desničarskim idejama.

https://p.dw.com/p/17hlE
Foto: dapd

Sledeće nedelje i ponedeljka (24. i 25.2.) Italija opet izlazi na izbore. Takozvana „tehnokratska“ vlada Marija Montija nije uspela da nagovori Parlament da se krene putem reformi, tim pre što se usprotivila i stranka bivšeg premijera Berluskonija.

Nije bilo drugog izlaza nego raspisati izbore, iako se mnogima u Italiji već čini da je tradicionalna politika doživela slom. Ako se tome doda i sve veće siromaštvo i sve više nezaposlenih, lako se dolazi do formule koja znači političku radikalizaciju u zemlji.

A Italiji zaista ne ide dobro i, prema predviđanjima italijanskog Instituta za statistiku ISTAT, ni 2013. neće doći do privrednog oporavka. Jer kako privreda utiče na politiku, tako i nestabilni politički okviri loše deluju na italijansku ekonomiju.

Berluskonijeva vlada izbacila je izbeglice
Berluskonijeva vlada izbacila je izbegliceFoto: Picture-Alliance/dpa

Istovremeno, u Italiju dolazi sve više stranaca. Doduše, njihov broj je jedva 7,5 odsto ukupnog stanovništva, ali velika većina tih doseljenika odlazi i živi u privrednim centrima, na severu Italije. Ali i tamo je posla sve manje, i za Italijane i za strance, tako da i populističke stranke poput Liga sever (Lega Nord) imaju sve više sledbenika.

Desničari osvajaju radničke četvrti

Prošlog leta, italijanski list „La Republika“, inače naklonjen levici, objavio je istraživanje o novoj ekstremnoj desnici u Evropi. Autori su morali da utvrde da još nema značajnog porasta broja glasova desnice na izborima, ali se stavovi i mišljenja tih stranaka „šire čak i među biračima koji su ranije glasali za stranke levice“, objašnjava novinar Paolo Berici.

I britanski politikološki institut Demos ukazuje da se ekstremna desnica upušta u saveze i usredsređuje samo na određenu temu – na primer na život radnika u industrijskim centrima severa Italije koji su ostali bez posla. Pri tom se više ne bave rasističkim i antisemitskim parolama, već se „ističe kultura i vrednosti s obzirom na sve više useljenika i na 'evropski islam' koji se smatra kulturnom pretnjom“, piše u izveštaju Demosa. Ta taktika donosi plodove i u takve stranke privlače osobe koje su ranija, često generacijama, bile sklone komunističkoj i socijalističkoj političkoj opciji.

Liga sever radi baš to: i ona ne želi da je smatraju za ekstremnu desnicu, već, u najboljem slučaju, priznaje sklonost populizmu (latinski: populus=narod) i separatizmu. Ipak, oni ukazuju na „fundamentalističku, islamističku opasnost“ koja preti „staroj evropskoj hegemoniji“.

Berluskoniju su potrebni desničari
Berluskoniju su potrebni desničariFoto: Reuters

S desnicom se mora računati

Ipak, upravo ta stranka čini da čitavu italijanska desnica izgleda neuobičajeno. Jer Liga sever nije nikakva mala stranka „usijanih glava“, već partija koja se već godinama nalazi u centru političke pozornice čitave zemlje. U poslednje dve vlade Silvija Berluskonija je upravo ona, uz Berluskonijevu „Narod slobode“ (Popolo della Liberta), vodila politiku Rima.

Novi lider Lige sever Roberto Maroni (fotografija gore) želi da postane predsednik vlade pokrajine Lombardije, ali se opet udružio i sa Silvijem Berluskonijem kako bi u italijanskom parlamentu opet desnica imala većinu.

Hoće li tako Berluskoni opet postati premijer Italije? Samo nekoliko dana uoči izbora još uvek je teško dati odgovor na to pitanje. Džejms Valtson, profesor na Američkom univerzitetu u RImu, smatra da ovoga puta neće postati premijer, ali da će osvojiti dovoljno glasova da „toliko destabilizuje parlament da pobednik neće biti u stanju da vlada zemljom“.

U međuvremenu rasizam nastavlja da tinja – obilato potpomognut i strankama kao što su Liga sever. Ovog januara dogodio se incident za vreme prijateljskog fudbalskog susreta Berluskonijevog Milana i drugoligaša Pro Patrija gde su Kevin Prins Boateng i drugi igrači iz Afrike bili dočekani rasističkim povicima. Jedan od najglasnijih huškača na stadionu bio je i član veća stranke Liga sever – inače zadužen za sport i mlade.

Boateng nakon rasističkih povika
Boateng nakon rasističkih povikaFoto: AP

I izjave Silvija Berluskonija dobro su poznate. Doduše, on odbija optužbe da je rasista, ali je i za američkog predsednika primetio da je „prilično pocrneo“, a i nemačkom poslaniku u Evropskom parlamentu je rekao da bi bio dobar u ulozi nekog naciste.

Ipak, rasistički povici na stadionu nisu samo izraz neznanja i političke nekulture, već i izraz mržnje i sve većeg uticaja nasilja u mnogim delovima italijanskog društva. Usred tog neznanja i haosa na italijanskoj političkoj pozornici, tamošnja ekstremna desnica je na dobrom putu da dospe u centar političkog zbivanja, strahuju politički posmatrači.

Autori: Ema Valis / Anđelko Šubić
Odgovorni urednik: Ivan Đerković