1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Iznenadna i velika ljubav prema Libiji

11. april 2011.

Istovremeno sa borbama u Libiji, u Bengaziju koji drže pobunjenici održavaju se rasprave o tome kako će izgledati ta zemlja posle sukoba. Ipak, sve to natkriljuje senka svakodnevnih borbi u Libiji...

https://p.dw.com/p/10rCM
In this photo taken Saturday, April 9, 2011, Libyan rebel fighters prepare to fire rockets in the desert half way between Ajdabiya and Brega, in Libya. Libyan rebels said NATO airstrikes on Sunday helped them drive Moammar Gadhafi's forces out of the hard-fought eastern city of Ajdabiya that is the gateway to the opposition's stronghold. (AP Photo/Altaf Qadri)
Libijski pobunjeniciFoto: AP
U Bengaziju je održan prvi sastanak „Kulturno-demokratskog foruma Libije“. Grupa je odredila sedam ciljeva kao temu rasprave: zahteva uvođenje parlamentarne demokratije, novi ustav, slobodu izražavanja mišljenja, slobodu za žene i njihovu aktivnu ulogu u društvu. Islam se ne pominje.
Učesnici sastanka raspravljaju o obrazovanju, zaradama nastavnika, novom nastavnom programu. A onda za mikrofon staje jedan od boraca koji izgleda kao mali brat Če Gevare i kaže: „Sada nećemo nikakve škole i univerzitete, to dolazi kasnije. Sada je reč o ljudima koji se bore. Svakog dana umiru ljudi i ko ovde staje za mikrofon mora da govori o realnosti“.
Odmah uzima reč čovek koji govori o poginulim sinovima, zatim žena pominje nestalog rođaka. U Libiji je rat i to se ne može prevideti.
Nisu više hteli da trpe represiju
U dečju bolnicu u Bengaziju došle su volonterke koje pakuju stvari za borce na frontu. Podeliće ih lekar i njegova žena koji više puta nedeljno putuju do fronta kako bi pomogli borcima i ohrabrili ih.
„U svakoj torbi su čarape, sapun, pasta za zube, dezodorans. To pokazuje da je naša revolucija narodna revolucija. Ovde nema državne vlasti, svi smo dobrovoljci, svi smo iz naroda. I sve su to pokloni za revolucionare“, kaže doktor Farag.
Oni koji su digli revoluciju su obrazovani mladi muškarci i žene koji u Gadafijevom sistemu nisu imali nikakvu perspektivu i koji više nisu bili spremni da trpe represiju.
Mahmut, mladi nastavnik, pokušava da objasni šta oseća: „Naravno da smo pratili šta se dešava u Egiptu i Tunisu. Ali ono što smo ovde doživeli jeste iznenadna i velika ljubav prema našoj zemlji. Ranije nijedan mladi Libijac nije podizao zastavu ili pevao himnu. Sada pevamo himnu nezavisnosti“.
A dvadesetogodišnja Ezra živela je u inostranstvu i kaže: „Kada bih tamo rekla da dolazim iz Libije ljudi bi prokomentarisali: ’Ah, Libija – Gadafi’. Želela bih da ubuduće ti ljudi kažu: ’Libija - to je slobodna zemlja koju su oslobodili njeni građani’.“
Autori: Ester Zaub / Nenad Briski
Odgovorni urednik: Ivan Đerković