1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Izrael gubi oslonac u Beloj kući

22. maj 2011.

Nemačka štampa komentariše tenzije koje su nastale na liniji Vašington-Jerusalim i koje nisu otklonjene ni posetom izraelskog premijera Netanjahua Beloj kući. Zidojče cajtung se pita dali sledi nova intifada.

https://p.dw.com/p/11LCV
netanjahu nije bio zadovoljan Obaminim stavovimaFoto: dapd

Između SAD i Izraela izbio je spor oko graničnog pitanja. Ni poseta premijera Netanjahua Beloj kući nije dovela do približavanja u odnosima. Ali šta će se desiti ako iznenada hiljade Palestinaca krene ka izraelskoj granici? Krvoproliće bi moglo da zahvati ceo region. Obama mora protiv Netanjahua da zauzme jasnu poziciju – i to zarad njegovog sopstvenog dobra, piše Zidojče cajtung.

„Barak Obama je u svom govoru o Bliskom istoku jasno formulisao ciljeve koje njegova vlada u tom regionu želi da ostvari. Demokratija u arapskom svetu kao i uspostavljanje mira između Izraelaca i Palestinaca. Uspeh i te kako zavisi od toga da li će mu poći za rukom da spoji te ciljeve. Bez demokratije nema mira, a bez mira neće uspeti tranzicija arapskih država ka demokratiji.

Opasna iluzija

Prijateljstvo između SAD i Izraela, što se često naglašava, je nesalomivo. Ipak, odnos između američkog predsednika i izraelskog premijera je pun krhotina. To se jasno vidi na primeru procene arapskog proleća. Dok je Obama prepoznao da ne može da zaustavi promene, već da mora učestvovati u njihovom oblikovanju, Netanjahu se predao iluziji da u čitavoj stvari najpre može da se drži po strani. Koliko je ta iluzija opasna pokazalo se više puta ove nedelje. U Egiptu je, na primer, bes mase iznenada bio usmeren protiv omraženih suseda, a ne protiv unutrašnjih prilika. Poruka izazivača nereda ispred izraelske ambasade je jasna: Mir do koga je toliko držao svrgnuti predsednik Hosni Mubarak, je u opasnosti.

Arapsko buđenje je mirovni sporazum između Izraela i Palestinaca učinilo još hitnijim. Ali umesto da aktivno sarađuju sa svojim prijateljima, vlasti u Jerusalimu u velikom neznanju čekaju na novi talas koji bi uskoro mogao da ih zahvati: novi palestinski ustanak. Ta intifada će biti drugačija od prethodnih. A mogla bi da bude izazvana u septembru kada predsednik Mahmud Abas na plenarnoj sednici UN bude zatražio da se glasa o priznanju Palestinske države. To neće imati efekta u praksi, jer na kraju same države mogu samo da proglase nezavisnost. Ali propagandni efekat pokazivanja simpatija UN bio za Palestince bio enorman.

Nova intifada?

Obama und Netanjahu Treffen Washington Flash-Galerie
Foto: dapd


Ali šta će se desiti ako iznenada hiljade ljudi, inspirisane protestima u arapskim susednim državama, nenaoružani, ali odlučni krenu ka izraelskoj granici ili jevrejskim naseljima? Vojska bi morala da kapitulira pred palestinskim protestom – što je teško zamisliti. Ili će ga nasilno zaustaviti. Takvo krvoproliće moglo bi da zahvati ceo region.

Previše je toga na kocki da bi Barak Obama mogao da Netanjahuu dopusti da određuje pravila. Vreme je za suočavanje sa prijateljem – i to za njegovo sopstveno dobro. Postoji samo jedan put da se izbegnu ulični protesti – brzim obnavljanjem pregovora. Posle godina opasne stagnacije, došlo je vreme da SAD formulišu svoje pozicije i da ih predstave.

Obama je rekao da se zalaže za granice iz 1967. godine, što je naljutilo Netanjahua. Ali baš tako jasno mora da zauzme stav i o ostalim spornim pitanjima. Ako to ne učini iz obzira prema Izraelu, bolje da odustane od njegove ponude arapskom svetu. Ali onda mora da se pripremi za vruću jesen na Bliskom istoku“, piše Zidojče cajtung.

Da li je Libija u građanskom ratu?

Velt onlajn piše o situaciji u Libiji: „Ako Gadafi koristi svu svoju moć i agresiju protiv sopstvenog naroda, a narod se protiv toga bori oružjem, tu je reč o otporu. Da li je rat u Libiji građanski rat kao što to nesporno smatra Međunarodna krizna grupa? Situacija u Libiji je sledeća: Za razliku od Tunisa i Egipta, gde smo imali jednu državu pod diktatorskom vlašću, u Libiji imamo samo diktatorsku vlast.

Flash-Galerie Beerdigung FLAG Benghazi Libyen 07.05.2011
Foto: dapd


Gadafi nikad nije dozvolio državne institucije i zabranio je svaki oblik političkog predstavljanja u strankama, na izborima ili u parlamentu. ‘Predstavljanje je prevara’, piše u ’Zelenoj knjizi’ revolucionarnog vođe. Zato se ni vojska ne vidi kao poslednji predstavnik države i nacije. Libijski pokret otpora je sebe odmah video u direktnom sukobu sa režimom – režimom koji ne može da se promeni, reformiše, i jedino zna za pobedu ili suton. Politički pokret je tu morao da se naoruža, ukoliko nije želeo da fizički bude uništen.

Ali da li smrtna borba te diktature protiv sopstvenih građana zaslužuje naziv ’građanski rat’? To nije akademsko pitanje. Najtešnje je povezano sa odlukom Zapada i NATO o tome da li rat treba voditi do svrgavanja Gadafija s vlasti? Ili možda treba uspostaviti bezuslovno primirje? Samo druga opcija je razumna, sugeriše nam nekritički govor o libijskom ’građanskom ratu’.“

Priredila: Ivana Ivanović
Odg. urednik: Nemanja Rujević