1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Javna debata o presudama za ubistvo premijera Đindjića

Želimir Bojović25. maj 2007.

Centar za modernu politiku i Fondacija Hajnrih Bel organizovali su tribinu pod nazivom: "Javna diskusija o presudi za ubistvo premijera Zorana Ðinđića". Na tribini su govorili advokat Srđa Popović, pravni zastupnih Ružice Đinđič i Svetlana Lukić, urednica emisije Peščanik na radiju B92.

https://p.dw.com/p/BAM1
Pokojni premijer Djindjić sa suprugom Ružicom
Pokojni premijer Djindjić sa suprugom RužicomFoto: AP

«Ubistvo Zorana Đinđića bio je, zapravo, puzajući puč, koji je delom čak i uspeo», rakao je okupljenim građanima advokat Srđa Popović. On je istakao da je taj puč bio pokušaj restauracije režima Slobodana Miloševića, koji je, jednim delom, još uvek snažno prisutan u javnom polju Srbije.

Srđa Popović, za DW, rekao je da je presudom samo delimično zadovoljan:

«Da je ovde suđeno za ubistvo Zorana Đinđića, ja bih smatrao da je presuda odlična. Ali, ovde nije suđeno za ubistvo Zorana Đinđića nego je suđeno za napad na ustavni poredak i bezbednost zemlje i u tom delu, naravno, da nisam zadovoljan».

Svetlana Lukić, za DW kaže da se presuda za ubistvo Zorana Đinđića nikako ne može smatrati prekretnicom u srpskom pravosuđu jer ova presuda, kako kaže, ne ukazuje ni na inspiratore niti na organizatore ovog ubistva:

«Mislim da je ne odgovorno presudu, koja je sama po sebi veoma logičan ukoliko su utvrđene činjenice koje jesu, samo iz tih razloga proglašavati kao prekretnicu u srpskom pravosuđu. Na taj načim, mislim da su političari pokušali da stave tačku na ovo suđenje, a, ja mislim, da tu nije tečka jer tek kada se steknu društvene okolnosti mi ćemo biti u prilici da organizujemo, zaista, pravo suđenje za atentat na premijera Đinđića».

Srđa Popović, naglašava da iza ubistva Zorana Đinđića stoje različite strukture i institucije koje, zapravo, onemogućavaju kompletno rasvetljavanje ovog ubistva:

«To su, pre svega, ultra desne političke stranke u ovoj zemlji. Zatim, to su vojska i policije, koje su najviše bile involvirane u ratne zločine i kojima je najviše stalo da se ta politika opravdavanja Miloševićevih ratova nastavi, i to su, na kraju krajeva, i tajkuni ili kontroverzni biznismeni koji ne mogu da «operišu» u transparentnim okolnostima evropskog okruženja i koji žele da onemoguće da dođe do ulaska Srbije u EU, čak i onda kada se deklarativno zalažu za te ciljeve».

Svetlana Lukić, slaže se sa stavom Srđe Popovića i kaže da upravo zbog toga što pozadina nije rasvetljena,ovo ubistvo, ne može biti samo privatna stvar porodice Đinđić:

«Biće privatna stvar porodice Đinđić, u velikoj meri, tek onda kada budemo saznali ko je inspirisao, ko je organizovao i ko je, možda, i naredio atentat na premijera Zorana Đinđića».