1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Kako je biti navijač u Engleskoj

15. februar 2011.

Danas vam predstavljamo kako je biti navijač u Engleskoj. Za tu priliku pronašli smo jednog navijača Lidsa koji odlično može da uporedi situaciju sa onom u Bundesligi pošto već godinama gleda i Borusiju Dortmund.

https://p.dw.com/p/R129
Čelsi i Mančester Junajted - omraženi velikani u Engleskoj
Čelsi i Mančester Junajted - omraženi velikani u EngleskojFoto: picture alliance/dpa

Rob Tarner je rođen u Lidsu, pa vam je jasno i za koga navija. Kao mali je svake nedelje bio na Eland roudu. Veliki Lids je ne tako davno bio u polufinalu Lige šampiona, onda ispao u petu ligu, a sada se polako oporavlja. Roba kaže da je Bredford najveći lokalni rival Lidsa, a da su na državnom nivou to bili Mančester Junajted i Čelsi. Ova dva velikana Rob ne može da podnese.

„Poslednjih godina su ta dva kluba zlostavljala fudbal, pretvorila ga u komercijalu. Mančester je prvi pretvorio fudbal u Engleskoj u Diznijev spektakl i odaljio se od korena fudbala. Čelsi je to prevazišao dolaskom ruskog oligarha koji je koristi klub kao svoju igračku. To više nema mnogo veze sa fudbalom“, kaže Rob.

Proterivanje huligana

Diznijev fudbal je, objašnjava on, težnja spektaklu i novcu i zaboravljanje lokalnih korena. Upravo to je Mančester uradio kada je počeo da mobilizuje navijače u Singapuru ili Japanu. Taj proces je tekao paralelno sa jednim mnogo pozitivnijim – eliminacijom huligana. Engleska država je to uspela čvrstom rukom, a tome su doprineli i klubovi.

WM Südafrika 2010 Slowenien vs England Flash-Galerie
Foto: AP

„Kada sam bio dečak, osamdesetih, Lidsovi huligani su bili najopasniji u Engleskoj. Onda je klub radio sve da privuče porodice na stadion, proširili su deo tribina rezervisan samo za porodične ljude, eliminisano je stajanje na stadionima i, što je najvažnije, cene karata su se udesetostručile. Kada sam bio mali karta je koštala tri funte – to svako može da priušti. Ali kroz desetak godina cena je otišla na 30 funti! Huligani, obično mladi ljudi, jednostavno više nisu mogli da idu na utakmice jer nisu imali dovoljno novca.“

Engleska propušta generaciju navijača

Ali cena karata i jeste najveći neprijatelj navijača u Engleskoj. Dati 30, 40, 50 i više funti za jednu utakmicu – mnogima je previše i radije ostaju kod kuće. Stadioni u Engleskoj, za razliku od nemačkih, nemaju mesta za stajanje, nemaju delove tribina sa vatrenim navijačima gde su i karte jeftinije.

„Mislim da će Engleska shvatiti da je izgubila celu generaciju navijača. Sada ljudi jednostavno ne vode svoju decu na utakmice. Jer, ako imate dva sina, karte, nešto hrane, pića i put na utakmicu vas dođu oko 150 funti. Deca nisu doživela fudbal uživo, gledaju na TV-u pa i ne osećaju veliku povezanost sa igrom.“

Dosadna liga

Mančester i Čelsi na prvim mestima, slede Arsenal i Liverpul pa svi ostali...
Mančester i Čelsi na prvim mestima, slede Arsenal i Liverpul pa svi ostali...Foto: AP

Rob sada živi u Dortmundu, gleda utakmice Borusije i obožava Bundesligu. Premijer ligu više ne gleda jer je – dosadna. „Tamo postoje četiri male lige u okviru Premijer lige. Imate Mančester i Čelsi koji se uvek bore za titulu. Imate Arsenal i Liverpul koji su uvek treći i četvrti. Imate još tri kluba koji su obavezno peti, šesti i sedmi i imate tri kluba koji sigurno ispadaju. Ostali su u sredini i ne bore se ni za šta.“

Problem je raspoređivanje novca, pre svega od TV prava. Veliki dobijaju više, postaju sve bolji, a onda dobijaju još više. Jedini način da neko postane konkurentan je da nabavi šeika – kao Mančester Siti.

Autor: Nemanja Rujević

Odg. urednica: Sanja Blagojević