1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

„Kao u vreme Mubaraka…“

Amrun Bašir
26. mart 2018.

Predsednik Abdel Fatah al Sisi dobiće i ove izbore u Egiptu. No njegova popularnost je poljuljana zbog siromašenja građana i straha od terorizma, kaže za DW Ginter Majer, stručnjak za političku geografiju Bliskog istoka.

https://p.dw.com/p/2v0Rk
Günter Meyer
Foto: picture-alliance/dpa/Peter Pulkowski

DW: Egipćani od ponedeljka (26. mart) na trodnevnom glasanju biraju predsednika. Osim sadašnjeg šefa države Abdela Falaha al Sisija na listiću je samo još jedan kandidat koji ne krije da podržava Al Sisija. O čemu se radi?

Ginter Majer: Aktuelni politički sistem u Egiptu se često opisuje kao fasadna demokratija. Pripreme za izbore imale su samo jedan cilj – da se obezbedi ubedljiva pobeda bivšeg feldmaršala Al Sisija. Protivkandidati su sklonjeni u zatvore ili su stavljeni pod pritisak tako da su povukli kandidature. Jedini preostali konkurent nema ambicija da postane predsednik već samo treba da obezbedi privid izbora. Zato nema sumnje u ubedljivu pobedu aktuelnog predsednika – baš kako je pre Arapskog proleća bio slučaj sa Mubarakom i njegovim prethodnicima.

Jedino pitanje stoga ostaje kolika će biti izlaznost. Pri prvom izboru Al Sisija 2014. je bilo neophodno produženje glasanja za još jedan dan, jer je tokom dva isprva planirana dana izlaznost bila preniska. Sada se očekuje još niža izlaznost.

DW: Zašto je politika Al Sisija razočarala birače?

Majer: Nakon kratke vladavine Muslimanske braće pod predsednikom Mohamedom Mursijem, pod Al Sisijem je sve trebalo da bude bolje – puna su usta bila obećanja. Zapravo se ekonomsko stanje mnogih Egipćana pogoršalo. Državni dug je masivno povećan spektakularnim i ekstremno zahtevnim mega-projektima, poput podizanja novog administrativnog glavnog grada i proširenja Sueckog kanala. Egipatska vlada je čak morala da prihvati pomoć Međunarodnog monetarnog fonda kao slamku spasa. Pristanak MMF-a i drugih poverioca da upute 21 milijardu dolara su doduše bile vezane uz obavezu da se sprovedu dubinske strukturne reforme. Kako bi se smanjili državni rashodi morale su biti snižene subvencije za gas i vodu te ionako niske plate u javnom sektoru.

Istovremeno je, radi povećanja prihoda, uveden porez na dodatu vrednost. To je vodilo rastu cena kao i padu vrednosti egipatske valute čime su skočile cene uvozne robe. Ishod je žestoko povećanje troškova života. Na to dolazi visoka nezaposlenost koja pogađa pre svega mlade, a među njima posebno svršene studente od kojih mnogi nemaju šanse da nađu podesno zaposlenje.

DW: Ako pogledamo bilans prošlog mandata predsednika Al Sisija, gde je imao uspeha, a gde je omanuo?

Majer: Najveći uspeh predsednika je što je obezbedio finansijsku podršku naftom bogatih država Arabijskog poluostrva, pre svih Saudijske Arabije i Ujedinjenih Emirata, tako što se borio protiv Muslimanske braće. Tokom razbijanja protesta i svrgavanja predsednika Mursija ubijeno je više od 1.000 pristalica Muslimanske braće, a uhapšene su desetine hiljada. Time se Al Sisi stavio na stranu autokratskih vladalaca arapskog sveta koji najveću pretnju za svoje režime vide u političkom islamu Muslimanske braće. Za to je nagrađen visokim investicijama iz država Arabijskog poluostrva kojima se finansiraju kapitalni projektu u Egiptu. Ipak Al Sisi je odustao od dva ostrva u Crvenom moru – Tiran i Sanafir – i to je dovelo do protesta širom zemlje i znatno je naštetilo popularnosti predsednika. Doduše mediji, koji su mahom pod kontrolom države, potrudili su se da opravdaju ovaj gubitak egipatske državne teritorije.

U negativan bilans spada i hronično pogoršavanje bezbednosti u zemlji. Pre svega na poluostrvu Sinaj gde veliki deo tamošnjeg beduinskog stanovništva vidi egipatske snage bezbednosti kao okupatore i bori se protiv njih uz podršku džihadista Islamske države. Teroristički napadi na policiju, vojsku i pripadnike verskih manjina poput hrišćana i sufista već su odneli stotine života. U međuvremenu je talas terorističkih napada zahvatio i druge delove zemlje – Kairo, Aleksandriju, deltu Nila i Gornji Egipat. Time Egipat više nikako nije među sigurnim zemljama za putovanja što za posledicu ima dramatičan pad turizma i gubitak velikog broja radnih mesta.

Dakle nema garancija za bezbednost, kakve bi mogle da se očekuju od čoveka vojske kakav je Al Sisi.  Sa druge strane zatvori vrve od kritičara režima. Njihov broj je odavno prebacio broj uhapšenih pod Mubarakom.

DW: Amnesti internešnal upozorio je na dodatno zaoštravanje već teškog stanja ljudskih prava pred izbore. Zašto su zapadne države tako tihe kada je reč o Egiptu?

Majer: Ovde su ekonomski i politički interesi u prvom planu. Počelo je sa Sjedinjenim Državama koje su htele stabilizaciju odnosa Egipta i Izraela. Ostale zapadne države, među njima i Nemačka, zainteresovane su za egipatsko tržište. Brojni nemački preduzetnici su angažovani u Egiptu. U skladu sa tim postoji veliki interes da se ove veze ne ugroze. Kritika sa nemačke strane je, kada je uopšte bude, veoma tiha i režim u Egiptu se posmatra kao prijateljski. Kao i u vreme Mubaraka, pitanje ljudskih prava skoro da ne igra nikakvu ulogu u poređenju sa ekonomskim i političkim interesima.

*Profesor Ginter Majer, 1946, je rukovodilac Centra za istraživanje arapskog sveta na Univerzitetu u Majncu. Stručnjak je za političku geografiju arapskog sveta. Predsednik je Međunarodne asocijacije za bliskoistočne studije.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android