1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Kasno priznanje Gintera Grasa

14. avgust 2006.

Ginter Gras , dobitnik Nobelove nagrade za književnost , krajem Drugog svetskog rata bio je u elitnoj nacisticckoj jedinici Waffen-SS. On je dakle služio u onim zloglasnim jedinicma koje su po svojoj surovosti i ratnim zločnima poznate širom sveta. Ovo priznanje 78- godišnjeg autora koji je o vremenu nacizma u Nemačkoj uvek davao visoko moralne izjave – izaziva iritacije u zemlji i u inostranstvu.

https://p.dw.com/p/B8PI
Ginter Gras, 25.6.1997. ispred svoje kuće u Libeku, na kojoj su prethodne noći iscrtane svastike
Ginter Gras, 25.6.1997. ispred svoje kuće u Libeku, na kojoj su prethodne noći iscrtane svastikeFoto: AP

Leh Valensa traži da Gras vrati prizanje koje je dobio kao počasni gradjanin Gdanjska. Mnoge kolege književnici smatraju da je priznanje u ovom tretnutku hladna kalkulacija – deo reklamne kampanje za autbigrafiju koja izlazi u septembru. U svakom slučaju, priznanje stiže kasno ,smatra u svom komentaru Hajo Štajnert.

«To mora konačno da se kaže» – ovako je Nobelovac u intervjuju komentarisao zakasnelo priznaje da je pripado eltinim hitlerovima jednicima SS-a.On sam govori o ćutanju, dok je to u stvari prećutkivanje koje je tek sada, prekasno okončao.

Imao je mnogo puta mogućnosti da prekine ćutanje, da govori - ali on je činio upravo suprotno - stavljajući se u prvi plan , uvek u ulozi onoga koji opominje ,apostola morala.On nikada nije pokušavao kaže nešto o svojim mladalačkim avnaturama i sa tim i te kako povezanim biografskim, psihološkim i političkim implikacijama. Da je ranije prizano da je bio SS ovac,doprineo bi tome da se opuštenije vodi diskusija o Nemačkoj prošlosti.

Na primer, kada su Helmut Kol i Ronald Regan , krtikovani od strane medjunardone javnosti ,1985 gdoine posetili vojničko groblje u Bitburgu.Na tom groblju su sahranejni i SS-ovci ,tela onih kojima je učinjeno ono ,što je moglo da zadesi i Grasa ,a nije, jer je imao sreće. Da je Gras tada otvorio usta – čitava ta nesrećna debata o Bitburgu bi se drugačije odvijala.

1983. godine je na jednom susretu pisaca u Hajlbronu održao govor razoružavajućeg naslova – «Učenje otpora, pružanje otpora i pozivanje na otpor». Njegova sećanja na rat u kojima reč bilo o žrtvama, sećanja ne leto 1944 ,dakle vreme o kojem se i sada vodi diskusija, počinje rečima – «Moram da govorim o sebi ,o svom iskustvu, o svojim nadanjima i razočaranjima o spoznajama koje se više ne mogu da izbegavam.» On ih je izbegao ne samo tada u Hajlbrnu, već to čini i danas.

Nema sumnje,njegovo književno delo čiji vrhunac čini Limeni doboš , ostaje nedirnuto ovom diskusijom.Ali nejgove bezbrojne poltičke izjave, štampani govori i eseji - moraju pod kritičku lupu.Neće svo to pisanije preostati. Grasa ćemo morati, delom, ponovo da čitamo.A prilkom čitanja mnogih, intervuja koji su prepuni samosažalejnja, trljamo oči.

Kod Grasa su krivci uvek posleratni poltički protagonisti.Glorfikujući vreme obnove u DDr-u on je prave krivce nalazio u Zapadnoj nemačkoj: «Imali smo kancelara Adenaura, užasnog sa svim tim lažima i svom tom katoličkom užeglošću. Društvo koje je tada propagirano,bilo je pod uticajem takve malogradjanštine ,kakve nije bilo ni kod nacista.»

Ah, da je katolik Ginter Gras kao maldić išao da se ispoveda...ne bi sada, svojim priznajem Nemcima morao da kida živce.