1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Kinezi u Leskovcu

Milica Ivanović23. jun 2007.

Leskovac je bio najrazvijeni tekstilni grad u Srbiji dok u njega 1999. godne nisu stigli vispreni kineski trgovci. Za samo osam godina nekadašnji “Srpski Mančester” nestao je pred konkurencijom sa srpske mape. Nedavno su Kinezi otkupili zemlju za uzgoj paradjiza i to u opštini koja ranim povrćem snadeva celu Srbiju, što je tamošnje poljoprivrednike bacilo u očaj.

https://p.dw.com/p/BAJh
Hoće li se ponoviti "tekstilni slučaj"
Hoće li se ponoviti "tekstilni slučaj"Foto: AP

Trimilionski kineski grad Lančou, koji se pobratimio s Leskovcem pošto je pre tri godine u toj dalekoj zemlji boravila visoka delagcija Srpske radikalne stranke, otkupio je od jedne društevne firme nekoliko hektara najplodnije oranice u leskovačkoj kotlini gde se planira podizanje plastinika i proizvodnja paradajza po kineskom receptu.

Predstavnik tog grada Huang Liang Šeng, koga je primio i leskovački gradonačelnik iz redova stranaka demokratske opcije, ima velike planove.

"Radi se o »marš gas tehnologiji« koja se u Kini primenjuje već 20 godina. Unutrašnjost plastenika se zagreva putem stajskog đubriva, solarne energije i specijalnih termo najlona i nije potrebno nikakvo dodatno grejanje. Nema ni korišćenja hemijskih sredstava i taj način gajenja povrća zadovoljava standarde Evropske unije (EU). Na taj način osvojili smo i rusko tržište. Kinesko povrće ima mnogo vitamina. Donećemo nove vrste paradajza i mini paprike, ali i neke biljne vrste koje snižavaju nivo šećera u krvi. Od ovoga ne želimo samo profit. Hoćemo da podučavamo Leskovčane našoj tehnologiji, ali uslov je da kupe naše plastenike", kaže Linag Šeng, dodajući da jedan kineski plastenik košta šest hiljada evra.

Vest o nameri Kineza brzo se proširila po leskovačkim selima, pa se nezadovoljni seljaci spremaju na proteste.

”Blokiraćemo puteve, ići ćemo pred opštinu sa traktorima, sa mašinama, sa viljuškarima, sa svim što stignemo"

Proizođači ranog povrća strahuju da ne dožive sudbinu tekstilaca.

” Zarobili su robnu kuću, evo i modnu, sve živo su zatvorili, oni haraju svuda"."Sada će nam uzeti još i poljoprivredu”. ”Oni će da naprave bum, a mi ćemo da radimo za male pare”.

Isto misli i gradsko stanovništvo koje godine krize preživljava zahvaljujući niskim poljoprivrednim proizvodima.

"Pa, mislim da su nam Kinezi uništili tekstil, sada hoće i poljoprivredu da nam unište". Bojim se da im proizvodnja paradajza ne bude slična kao ove lopte i igračke koje u svom sastavu imaju kancerogene elemnete"

Zbog dobrih državnih odnosa i straha da ne naljute veliku Kinu, leskovački opštinari nerado komentarišu masovni priliv poslovnih Kineza, pa je izjavu na tu temu morao da da niži činovnik Slobodan Ranđelović.

"Oni mogu da budu kao signal za uzbunu našim poljoprivrednim proizvođačima.Mi kao opština nemamo zvanični politički stav o tome, tako da ja mogu da kažem svoje lično mišljenje, a ono glasi – mi to ne podržavamo, mi to ne pozdravljamo, ali mi to moramo da prihvatimo kao činjenicu. Jer ako pominjemo dolazak stranih investitora, to znači da će stranci u sve većoj meri da postaju vlasnici poljoprivrednog i građevinskog zemljišta”

Pored kupljene zemlje, spretni Kinezi su od iste firme na 20 godina zakupili još šest hektara zemlje gde će izgraditi farmu stoke, ali i restoran u kome bi se, isključivo, služila kineska, tibetanska i mongloska hrana.

Posle Beograda, Leskovac se nalazi na drugom mestu u Srbiji po broju kineskih trgovaca. Oni su, naime, svoju trgovinu jeftinim tekstilnim proizvodima razvili u dve robne kuće u centru grada, a imaju i sopstevnu robnu pijacu. Kinezi su u Leskovac stigli počekom 1999. godine