1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Klima na poslu

Monika Lomiler13. septembar 2007.

U Nemačkoj se smatra sretnim onaj ko ima zaposlenje. Medjutim to ne znači da su baš svi koji imaju osigurano radno mesto zadovoljni. Naprotiv, većina zaposlenih u Nemačkoj su vrlo nezdovoljni uslovima u kojima rade.

https://p.dw.com/p/BfVg
Rad na proizvodnji čipova u novoj fabrici AMD u DrezdenuFoto: AP

«Premalo zarađujem.» «Ne pruža mi se priliga da radim nešto drugačije.» «Klima na poslu je loša.» To su neki od odgovora koje su anketirani davali. Rezultat istraživanja među članovima Savezan nemačkih sindikata su poražavajući. Gotovo da nem azaposlenog koji je zadovoljan uslovima pod kojim radi. Tek svaki osmi je nije imao primedbi. Kod većine je radni dan obeležen pritiskom obimom posla i tesnim rokovima, sam rad uglavnom zahteva aktivnosti samo određenih telsnih organa a uglavnom predstavlja i veliko emocionapno opterećenje, saopštio je predsednik Saveza sindikata, Mihael Zomer.

«Puno toga nedostaje i mnogo toga može da se popravi. Akutni problemi su manjak mogućnosti za uspon u karijeri, slaba sigurnost zaposlenih i nedovoljna primanja.» , objašnjava Zomer.

Samo 37 procenata naveli su da od svoje plate mogu veoma dobro da žive. Polovina ispitanika kaže da im primanja samo pokrivaju troškove. A 13 odsto njih ne uspe ni da zaradi dovoljno za normalan život. Zaposleni sa niskim primanjima žale se i da im je zdravlje ugroženo, da ih kolege tretiraju bez poštovanja i da nemaju šanse da napreduju. Šef Sindikata uslužnih delatnosti, Frank Bzirske, još ukazuje:

«U proseku je danas normalno da se radi 42 sata nedeljno. Redovna je i pojava rad u večernjim satima, vikendima a sve češće i noću. Svaki drugi zaposleni ispričao je da mu u radnu svakodnevnicu spadaju i bolovi u leđima ili vratu dok svaki treći ima glavobolje, nervozan je i prerano se umara.» Sve je više zaposlenih koji nemaju poverenja u svoje nadređene a sindikalni barometar upozorava da u Nemačkoj na mnogim mestima mora da se menja i stil rukovođenja. To znači, ističu sindikati, da šefovi moraju više da cene zaposlene kako bi se radnici bili zadoovljniji. A to im, kako se zaključuje, pomaže da se identifikuju sa preduzećem i da razviju sopstvene sposobnosti.