1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Ko će da plati borbu protiv gripa?

29. jul 2009.

Komentatori nemačkih dnevnih listova bave se finansijskim kalkulacijama: koliko će zemlju koštati vakcinacija protiv svinjskog gripa, a koliko "službeno" putovanje Ule Šmit u Alikante. Reči ima i o novim auto-silama.

https://p.dw.com/p/IzID
Nije izvesno ko će dati novac za vakcinaciju Nemaca
Nije izvesno ko će dati novac za vakcinaciju NemacaFoto: AP/DW-Montage

Prava epidemija svinjskog gripa u Nemačku, zapravo, još nije ni stigla, a već je počela žestoka rasprava oko toga ko će snositi troškove vakcinacije. Pri tom ni vakcina još nije proverena. Kako bilo da bilo, list Drezdner nojeste nahrihten izračunao je trošak:

„Vakcinacija protiv svinjskog gripa koštaće najmanje 600 miliona evra. To je veliki novac, ali suma predstavlja samo 0,36 odsto ukupnih sredstava koja su ove godine na raspolaganju zdravstvenim kasama – one raspolažu sa više od 167 milijardi evra. Uprkos tome, žale se da nemaju novca za vakcinaciju. To ukazuje na grešku u konstrukciji fondova za zdravstvenu zaštitu – greška je što političari unapred određuju koliko će novca kase imati na raspolaganju u godini koja dolazi“.

O istoj temi list Tririšer folksfrojnd piše: „Naravno da masovna vakcinacija predstavlja vanredni izdatak. I samo se po sebi podrazumeva da bi vakcinaciju trebalo da plate zdravstvene kase – u protivnom ne zaslužuju da se tako zovu. Osim toga, i ranije je bilo epidemija gripa koje su prouzrokovale dodatne troškove, pa ipak nije odmah ispostavljan račun za nadoknadu. Procenjuje se da će vakcinacija koštati između 600 miliona i dve milijarde evra, mada se ne zna ni koliko će ljudi biti vakcinisano, jer je vakcinacija dobrovoljna. Imajući sve to u vidu, apsurdno je već sada praviti paniku“.

Sasvim drugačije mišljenje zastupa komentator lista Berliner morgenpost: „Troškovi u vezi sa masovnom vakcinacijom protiv virusa H1N1 bez sumnje su vanredni – u smislu da ih je bilo nemoguće predvideti, a za vanredne situacije – kao što su pucanje brane ili napadi virusa – važi princip otklanjanja neposredne opasnosti – jedan za sve, svi za jednog. Dakle, gospodine ministre finansija preuzmite troškove. Doprinos borbi protiv virusa moraju dati svi“.

I naravno – Ula Šmit!

Mercedesom u Španiju: Ula Šmit
Mercedesom u Španiju: Ula ŠmitFoto: AP

Treći dan zaredom štampa se bavi u Španiji ukradenim službenim mercedesom ministarke zdravlja Ule Šmit. Ministarka, koja je bila na odmoru u Alikanteu, tražila je da iz 2.400 kilometara udaljenog Berlina šofer doveze automobil, jer je u Španiji imala i neke službene obaveze, navodno obilazila je staračke domove. Tim povodom list Vezer kurir piše:

„Udruženje poreskih obveznika izračunalo je da je vožnja koštala 9.372 evra. Za te pare normalna četvoročlana porodica tri puta ide na godišnji odmor, ali tu sumu direktor Dojče bank Jozef Akerman zaradi za tri sata. Dakle, sve je stvar perspektive: kome je bliža Ula Šmit: običnoj porodici ili šefu Dojče bank? Prema pomalo naivnom idealu dragom Nemcima, koji posebno neguju socijaldemokrate, naravno da bi morala biti bliža običnoj porodici.

U stvarnosti, u slučaju gospođe Šmit reč je o članici vlade zemlje koja ima 82 miliona stanovnika i koja je u Grupi 8, ministarki na čelu ministarstva sa 1.200 zaposlenih i budžetom od četiri i po milijarde evra – to je pre na nivou jednog Akermana, nego obične porodice. Međutim, o njegovoj zaradi kancelarka, predsednik zemlje ili sudije Ustavnog suda ne mogu ni da sanjaju. Istovremeno, njihovo radno vreme nije kraće od radnog vremena vrhunskih menadžera u bankama.

Imajući sve to u vidu – plus činjenicu da ministarka nije prekršila nijedan propis, jer je imala zakonsko pravo da traži službeno vozilo sa vozačem i u Španiji, ovo letnje uzbuđenje deluje malograđanski.

Ono što Uli Šmit može da se zameri jeste reakcija njenog Ministarstva. Naime, ono je javnosti saopštilo da vožnja blindiranog mercedesa sve sa vozačem od Berlina preko pola Evrope do Alikantea i nazad košta 500 evra. To je glupo i drsko. Smatrati narod blesavim je luksuz koji političari sebi ne bi smeli da dozvole“, piše „Vezer kurir“.

List Kelner štat-ancajger piše o automobilskoj industriji: „Tamo gde na tržištima vladaju evropski, američki ili japanski proizvođači vrlo brzo pojaviće se novi saigrači, firme kao Tata iz Indije ili Čeri iz Kine. Tako će i dalje u svetu biti više od šest autokoncerna. Međutim, nejasno je kako (mali) proizvođač kao što je Opel može da preživi bez oslonca na neki od tih velikih koncerna“.

priredio: Nenad Briski

odg. urednik: Nemanja Rujević