1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Ko će od jeseni biti na vlasti u Nemačkoj?

24. avgust 2009.

Budućnost nemačkog Opela i dalje u neizvesnosti, šta će biti sa misijom Bundesvera u Avganistanu, moguć ishod izbora… o tome u najvećoj meri danas izveštava nemačka štampa, a mi izdvajamo. ..

https://p.dw.com/p/JH73
Izbori u Nemačkoj, 27.09.
Izbori u Nemačkoj, 27.09.Foto: AP Graphics/DW Fotomontage

Neuspeo dogovor u sedištu Dženeral motorsa o budućnosti Opela podstakao je nagađanja da bi američki koncern ipak želeo da zadrži Opel. Nemačka vlada razočarana je što još nije usvojena nikakva odluka i tako je Opel ponovo tema mnogobrojnih komentara. List Merkiše algemajne piše:

„Nervoza primetno raste. Pet nedelja do izbora, a još nema odluke o četiri Opelove fabrike u Nemačkoj i sudbini 25 hiljada zaposlenih u njima. „Slučaj Opel“ mogao bi da unese nešto žara u uspavanu predizbornu kampanju. Ukoliko se menadžeri u Detroitu izjasne protiv prodaje austrijsko-kanadskom koncernu Magna, za šta se zalaže nemačka vlada, u posebno nezgodnoj situaciji biće kancelarka Angela Merkel. A najveći problem biće ako se GM na kraju odluči za stečaj. U tom slučaju može se zaboraviti na sve dosadašnje rezultate ispitivanja javnog mnjenja“, piše list „Merkiše algemajne“.

Prošli izbori, šta sad..
Prošli izbori, šta sad..Foto: AP

List Bild komentariše: „Stav vlade bio je – kao novi vlasnici Opela u obzir dolaze samo Magna i ruska banka Sperbank. Ponuda drugog investitotra RHJ bila je i ostaje nepoželjna. Međutim, sada se Berlin našao u ćorsokaku. Dženeral motors ne vodi mnogo računa o datumu nemačkih izbora , pa mu se ni ne žuri. Osim toga, američkoj vladi se ne dopada da se patenti iz Opelovih fabrika jednog dana nađu u rukama ruske državne ustanove. Za Merkelovu i Štajnmajera, kao spasioce Opela, sve bi to moglo da bude prilično skupo. Naime, pošto bi velika koalicija do izbora krajem septembra svakako da nađe neko rešenje, Dženeral motors može da podiže cenu kako mu drago. Povrh sveta, bez potrebe se komplikuje odnos sa američkim predsednikom. „Slučaj Opel“ koristan je samo kao politička pouka: država ni u kom slučaju nije najbolji preduzetnik“, piše „Bild“.

Najzad, list Vestdojče cajtung piše: „Pod pritiskom Opelovih radničkih saveta i premijera saveznih zemalja u kojima su Opelove fabrike Angela Merkel i Frank Valter Štajnmajer odlučili su se za čisto nemačko rešenje u spasavanju Opela u nadi da će sačuvati sve četiri ovdašnje fabrike, ako treba i na račun fabrika u Velikoj Britaniji, Belgiji, Švedskoj i Španiji. Na taj način zatvorili su put za evropsko rešenje. To nije bio samo prvorazredni protekcionistički greh. Sada je Berlin sam protiv Detroita i Vašingtona, dok se britanska vlada zalaže za ozdravljenje evropskog Opela zu pomoć investitora RHJ.

Ali, u Berlinu su pre svega pogrešno procenili američke interese. Kada su Krajsler i GM bili u nokdaunu, Merkelova i kompanija verovali su, kako se čini, da mogu američkoj vladi da diktiraju izlazak GM iz Opela i Voksala. Očigledno, niko se nije zapitako kako će posle sanacije koja je koštala milijarde dolara, GM sačuvati globalnu ulogu bez pristupa evropskom i ruskom tržištu. Bez sumnje Barak Obama podržava GM u nameri da sačuva to tržište ne ustupajući Opel Magni. Najbolji dokaz za to jeste što se kancelarka ne usuđuje da pozove u pomoć američkog predsednika“, piše „Vestdojče cajtung“.

Opel
OpelFoto: AP

List Velt piše o Nemačkoj i Avganistanu: „U letnjem intervjuu Drugom programu nemačke televizije, ZDF, kancelarka Angela Merkel je rekla:“U Avganistanu imamo cilj – to je bezbednost oslonjena na sopstvene snage“. Iza tog cilja su određeni brojevi, nastavila je kancelarka – koliko je potrebno vojnika za tako nešto, koliko policajaca bi još trebalo obučiti.

„Bezbednost oslonjena na sopstvene snage“ zvuči veoma slično svojevremenoj izjavi u vezi sa novim saveznim zemljama na istoku Nemačke - „razvoj oslonjen na sopstvene snage“. I taj razvoj bio je zasnovan na brojkama – podsticajna sredstva, toliko i toliko kilometara autoputeva, gotovo. Ali, na taj „razvoj oslonjen na sopstvene snage“ čekamo već 20 godina i plaćamo i dalje. I to je u redu – greh je bio nezasnovani optimizam, a ne potrošeni novac“, piše „Velt“.

Najzad, minhenski Abendcajtung o najverovatnijem ishodu izbora krajem septembra piše: „Ako je suditi prema mnogobrojnim ispitivanjima javnog mnjenja i procenama analitičara posle 27. septembra na vlasti će biti stranke Unije i liberali. Ali, šta uopšte nameravaju crno-žuti? Da li neko zaista veruje da su u vremenima krize u stanju da sprovedu radikalnu reformu poreskog sistema? Na kraju, crno-žuti doći će na vlast jedino kao najmanje zlo, jer je građanima dosta velike koalicije i jer se boje crveno-crveno-zelene vlade socijaldemokrata, stranke Levica i Zelenih“, piše „Abendcajtung“.

priredio Nenad Briski

odg. urednik: N. Jakovljević