1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Ko je kome šta i kada rekao?

17. februar 2014.

„Bez obzira što zakonodavac ponekad teško ili nikako ne može da razlikuje kažnjivi od bezopasnog pornografskog materijala, političar pod sumnjom postaje nepodesan za ikakvu političku funkciju“, piše nemačka štampa.

https://p.dw.com/p/1BACu
Foto: picture-alliance/dpa

Godina je 2005, uzdanica Socijaldemokratske partije Sebastijan Edati poručuje nekoliko filmova i setova fotografija od Azov Filma iz Toronta. Na snimcima nije eksplicitni seks sa decom, ali jesu goli dečaci. Za ovu kupovinu Edati otvara posebne elektronske adrese i bankovne račune. Kanadski istražitelji se (verovatno tek prošle godine) javljaju nemačkim kolegama, u stvari je upućen i ministar policije u prošloj vladi Hans-Peter Fridrih iz redova bavarskih konzervativaca. Videvši ime Edatija u istrazi, Fridrih razgovara sa šefom socijaldemokrata Zigmarom Gabrijelom i tako odaje važnu službenu tajnu. Pretpostavlja se da je konzervativni ministar hteo da umanji štetu po novu vladu Nemačke u kojoj sedi zajedno sa socijaldemokratama. Partijski vrh SPD se dalje raspituje u Saveznom uredu za kriminalistiku. Pre nekoliko dana se Edati odriče poslaničkog mandata i imuniteta, pretrage u njegovom stanu i kancelariji ne otkrivaju mnogo toga. Nekih računara više nema tamo gde su bili. Sam Edati se sada seća da je poručio „neke materijale“ iz Kanade, ali kaže da je sve bilo legalno. Prvi epilog je smena Fridriha (koji je u novoj vladi postao ministar poljoprivrede). Epilog po Edatija i SPD tek ćemo videti.

„Previše je jednostavno, u nedostatku dokaza, optužiti Edatija samo na osnovu pretpostavki i mogućeg uklanjanja tragova“, piše Berliner cajtung. Frankfurter rundšau dodaje: „Slika solidnog i uređenog političkog modela koju Berlin gaji o sebi još jednom se sudara sa gadnim nuspojavama, poput nepotizma, izdaje državne tajne i narušavanja plemenitog principa podele vlasti. To nikako ne pogađa samo politiku. Državno tužilaštvo nije pokazalo dovoljno odmerenosti i takta da makar obrazloži početnu sumnju u Sebastijana Edatija, kao kupca dečije pornografije“, piše list. Miteldojče cajtung piše da bi političar od karijere – a Edati je viđen kao velika nada svoje partije – morao da zna šta u političkom životu znači sumnja. „Bez obzira što zakonodavac ponekad teško ili nikako ne može da razlikuje kažnjivi od bezopasnog pornografskog materijala, političar pod sumnjom postaje nepodesan za ikakvu političku funkciju“, navode novine iz Halea. Slično piše Vestfeliše nahrihten (Minster): „Moguće da je, pravno posmatrano, Edati šetao po maglovitoj graničnoj zoni kriminala. Međutim, moralno je sasvim propao u očima mnogih. Slike koje je poručio se tesno povezuju sa zloupotrebom nevinih žrtava.“

Bavarska CSU (koja je morala da se reši svog najpoznatijeg ministra) već oštro kritikuje SPD što je razglasio celu aferu. Lajpciger folkscajtung saznaje da će svoje neslaganje Bavarci pokazati tako što će Fridriha postaviti za šefa poslaničke grupe u Bundestagu. Lauzicer rundšau primećuje da su demohrišćani Angele Merkel smesta osetili ministra Fridriha kao vruć krompir pa su ga pustili niz vodu. „Ali njega je praktično isterao koalicioni partner i to će ostaviti posledice na vladu“, dodaje list. Građani su znali da koalicije – a posebno ova u kojoj su dve rivalske partije – nisu brakovi iz ljubavi nego iz računa, komentariše Vestdojče cajtung (Diseldorf). „Ali građani mogu da se pitaju – šta uopšte očekivati od ovakve vlade? […] Politički je na potezu SPD. Ta stranka mora da odgovori šta je ko i kada znao i koje kome otkrio službenu tajnu. Ako je neko iz vrha SPD dalje upozorio Edatija, ni on neće moći politički da preživi. Sigurno je samo da se šef bavarske CSU Horst Zehofer neće smiriti dok u ovoj aferi ne padne i neka bitna glava socijaldemokrata.“ Šef socijaldemokrata Zigmar Gabrijel veruje da afera neće izbaciti veliku koaliciju iz koloseka, ali to su samo puste želje, piše Manhajmer morgen. „Slučaj Edati je teška hipoteka za crno-crvenu koaliciju. Atmosfera je zatrovana, a to nikada nije bilo od pomoći u potrazi za kompromisima.“

Pripremio: Nemanja Rujević
Odgovorni urednik: Ivan Đerković