1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Koliko nemački nastavnici i učenici znaju jedni o drugima

Ute Hempelmann9. april 2008.

Različita imena, religije i kulture. Upravo su po tome nemačke škole šarolike. Ali, postavlja se pitanje koliko učenici i nastavnici znaju jedni o drugima. Stručnjaci tvrde da bi to upoznavanje trebalo pospešiti.

https://p.dw.com/p/Devm
Nastava u jednoj nemačkoj osnovnoj školi
Nastava u jednoj nemačkoj osnovnoj školiFoto: picture-alliance / dpa/dpaweb

Marija Tereza Šaka radi kao nastavnica u jednoj nemačko-italijanskoj osnovnoj školi u Hamburgu. Tu ima đaka iz raznih zemalja, a nastava nekih predmeta održava se na italijanskom. Mlada učiteljica je svoje nastavne metode prilagodila situaciji, tako da koristi i slike, i mimiku, i razne vrste improvizacija, kako bi đaci mogli da prate njena izlaganja. Nevolja je u tome što u Nemačkoj ne postoje metodološki okviri za takav rad.

„Ovo zasedanje samo je potvrdilo da u Nemačkoj uopšte nema jasnog koncepta rada u multikulturnim odeljenjima. Taj utisak sam i sama stekla u nastvanoj praksi".

Multikulturalna nastava u Engleskoj i Kanadi

I zaista, sa multikulturnom nastavom mnogo dalje se odmaklo u Engleskoj ili Kanadi. Ona se tamo temelji na nacionalnim standardima. U Engleskoj nastavni sadržaji nisu koncentrisani samo na britanske teme, objašnjava Odri Osler, profesorka univerziteta u Lidsu koja predaje u Nemačkoj:

„U ovoj diskusiji naučila sam ponešto o tome koliko je teško uspostavljanje jedinstvenih nacionalnih standarda u zemlji sa federalnom strukturom. I pored toga, šokirala me je činjenica da u nemačkom obrazovnom sistemu uopšte nije primenjen Amsterdamski ugovor kojim su utvrđeni evropski standardi na planu ravnopravnosti. Volela bih da znam zašto to nije učinjeno."

Nemački nastavnici ne znaju mnogo o drugim kulturama

Nastavnici u Nemačkoj nerado se pred đacima služe primerima iz drugih kultura, jer ih ne poznaju dovoljno dobro, pa strahuju da će izgubiti oreol sveznanja do koga im je stalo. Zato se najradije pridržavaju nastavnih planova ili udžbenika u kojima se sve temelji na nemačkoj kulturi i tradiciji. No, oni malo hrabriji koriste metodu biografskog pripovedanja, koja nastavnika oslobađa uloge sveznajućeg a đacima donosi novo samopouzdanje, jer mogu da govore o sopstvenim iskustvima. Tu metodu koristi Elizabet Kintero, profesorka nauke o vaspitanju na Kalifornijskom univerzitetu.

„Primenjujem je u radu sa svim uzrastima, u kombinaciji sa multikulturnom i višejezičnom literaturom. Đaci govore o svojim životima i postaju svesni kulturnih razlika. U takvoj nastavi, predavači moraju biti bez predrasuda."

Uspeh ovakve nastave ne može se meriti ocenama. On se ogleda pre svega u većem zadovoljstvu đaka sopstvenim položajem u društvu