1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Konferencija o pomirenju u Bagdadu

Bjern Blaske30. april 2007.
https://p.dw.com/p/BANe
Svakodnevni samoubilacki napadi u Iraku
Svakodnevni samoubilacki napadi u IrakuFoto: AP

U zemlji u kojoj vlada anarhija sreli su se intelektualci koji žive u inostranstvu. Jedan od 700 gostiju je i Kadim Habib. Ovaj privredni istraživač je rodjen 1935.godine na jugu zemlje i živi u Berlinu. On kaže:

"Veoma je važno da se razgovara o situaciji u Iraku. O problemima zbog kojih patimo, posebno o terorizmu. O svemu tome intelektualci mogu da razgovaraju kako bi stvorili više razumevanja."

Razumevanje i pomirenje su glavni ciljevi jednonedeljne konferencije.

Pozvani su regionalna vlada iračkih Kurda i izdavačka kuća al Mandakoja izmedju ostalog izdaje i jedne dnevne novine, četvrte po veličini i spravom nazvane nezavisne. Sef al Manda je i sam veoma dugo živeo u egzilu, pre nego što se 2003.godine vratio u Bagdad. Ali, ne moraju svi neizostavno da se vrate da bi pomogli svojoj zemlji, kaže Kadim Habib i dodaje:

"Mi možemo ovde da prenesemo svoja iskustva iz Nemačke, Engleske, Amerike i drugih država da naše probleme možemo da rešimo dijalogom, a ne oružjem. Na žalost, Amerika pokušava taj problem da reši samo vojno."

Kadim Habib zna o čemu govori. Nakon što ga je progonio režim u Iraku i nakon što je bio u zatvoru, pet godina je učestvovao u oružanoj borbi iračkih Kurda protiv režima Sadama Huseina.

Konferenciji prisustvuju i mladi Iračani i Iračanke, ali oni su u manjnini, iako se u medjuvremenu razvija intelektualni podmladak Iraka. Šanac Zebari se ubraja u mlade intelektualce: Ona kaže:

"Većina ljudi ovde su veoma stari. To nema veze sa mladim ljudima, već samo sa starom generacijom i njihovim razmišljanjima. "

Ova mlada žena sa severa Iraka gleda sa izvesnom skepsom na mnoge Iračane u egzilu koji sada žele da doprinesu pomirenju i razumevanju u zemlji:

"Možda oni mogu da pomognu svojim iskustvom i zrelošću. A možda i ne. Mislim da samo Iračani koji žive u Iraku mogu da znaju koji su problemi ovde. Niko ko živi u inostranstvu to ne može ni da pretpostavi. Ljudi možda o tome nešto čuju, ali oni ovde ne žive."

Jaz medju Iračanima je veliki. Zbog toga je susret posvećen razumevanju i pomirenju, nada. Jer konflikti se uvek prenose rečima.