Kosor na Kosovu

Samo dan nakon što je nemačka kancelarka Angela Merkel poručila predsedniku Borisu Tadiću kako Nemačka želi Srbiju u Evropskoj uniji, ali i da će taj scenario biti moguć tek kada zvanični Beograd uspostavi diplomatske kanale sa Prištinom, na Kosovo stiže hrvatska premijerka Jadranka Kosor. „Na Kosovo odlazim s jednom iznimno jakom i velikom gospodarskom delegacijom. Govorit ćemo prije svega o gospodarskoj suradnji. Posjetit ću i naše vojnike koji se tamo brinu o miru. Tome se osobito veselim. Iskazat ću im svoje i poštovanje Vlade RH za njihov rad i napore. Posjetiti ću i Janjevo, razgovarati ću s tamošnjim Hrvatima. Nosimo i neke darove. Vjerujem da će to biti lijep i uspješan dan.“, izjavila je uoči posete Kosor.

Investiranje na Kosovu

Osim zanimljive podudarnosti spoljnopolitičkih koraka nemačke kancelarke i hrvatske premijerke, prve u slanju poruka srpkom vrhu a druge u poseti Kosovu, ta poseta je značajna zbog jačanja ekonomskih odnosa između dve države, posebno jer se prekidom odnosa Srbije i Kosova otvorio prostor za plasiranje roba vrednih oko 600 miliona evra. Zato sa premijerkom Hrvatske u najmlađu evropsku državu dolazi 40-tak hrvatskih privrednika, koji ne žele da propustie šansu za poslove, za koje je interes već pokazalo više država - poput Bugarske. Uz to, za investiranje na Kosovu pored brojne dijaspore, spremnost iskazuju i brojne svetske kompanije. 

Prema mišljenju političkog analitičara Davora Gjenera s obzirom da je jedan od prioritetnih hrvatskih spoljnopolitičkih interesa evropeizacija njenog jugoistočnog susedstva, odluka nemačke premijerke da se njena zemlja u idućem razdoblju intenzivnije angažuje u susednom regionu, velika je dobit za - Hrvatsku. „Od Beograda nitko ne traži da u kratkom razdoblju formalno prizna državnost Kosova, ali se očekuje da se s Prištinom urede pragmatični odnosi, uspostavi ekonomska suradnja i uvjeti za slobodu kretanja ljudi, roba i kapitala. Njemačka Ostpolitik i koncept „Dvije Njemačke“ Beogradu, uostalom, mogu biti uzorom za rješavanje takvih odnosa, a sigurno je da bi, u slučaju da Srbija prihvati takav koncept, uslijedila snažna potpora administraciji spremnoj na takav korak. Osjetno drukčiji nije ni položaj Prištine s kojom će se morati definirati odnos prema srpskoj manjini, i to i u enklavama južno od Ibra, a i u zoni sjeverno od te rijeke gdje Srbi čine većinu stanovništva.“, smatra Gjenero.

Za Gjenera, ali i druge analitičare, hrvatska politika višekratno je i nedvosmisleno slala jasne poruke spremnosti na saradnju i podršku demokratskoj Srbiji te prijateljske poruke regionu, posebno u pomoći za ostvarenje evro-atlantskih aspiracija susednih država. Kao kontinuitet takve politike Kosor ističe i današnju posetu Kosovu, a to što se ona poklopila s odlukom Bona o „povratku na Balkan“ pohvalan je za Hrvatsku, kao i za njene odnose s Nemačkom.

Autro: Gordana Simonović, Zagreb

Odg. urednica: I. Ivanović