1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Kosovo: Ljudska patnja u tuđoj kući!

11. novembar 2009.

Na Kosovu je na hiljade interno raseljenih Srba. Žive u tuđim kućama i stanovima, a njihovi su uzurpirani i često su udaljeni svega nekoliko kilometara. Samo u Velikoj Hoči je desetak takvih familija.

https://p.dw.com/p/KTkq
Porodica Miljković
Porodica MiljkovićFoto: Refki Alije

Mirjana Miljković iz Orahovca, sa suprugom i sinom, već jedanaestu godinu, kao interno raseljeno lice, živi u svega nekoliko kilometara udaljenoj Velikoj Hoči, selu sa oko 700 žitelja srpske nacionalnosti. U svoj stan, u donjem delu Orahovca nastanjen uglavnom Albancima, ne može da uđe jer je zauzet.

“Samo sam jednom bila preko neke organizacije. Kada sam ušla i videla šta je u stanu – onesvestila sam se i ništa nisam znala.“

Još teže joj pada to što joj se u stan uselila nekada prva komšinica, sada zaposlena u kosovskoj policiji.

“U mom stanu živi pripadnica kosovske policije. Ona treba da održava red, a ne da ulazi u tuđe stanove. Pre rata bila mi je prva komšinica i imali smo stan jedna do druge. Slagali smo se i bile smo dobre, ali sada mi je zauzela stan i živi u njemu. Niti hoće da ga kupi, niti da izađe njega”, kaže Miljkovićeva.

Nema mogućnosti za povratak?

Na pitanje da li bi se vratila da živi u svoj stan ona kaže:

“Za sada nema nikakvih mogućnosti da tamo živimo, jer u tom delu grada ne živi ni jedan Srbin, a ja sama ne mogu. Prodala bih stan kada bi htela da ga oslobodi, šta da radim? Sada, kada bi moj gazda tražio da platim kiriju, ja nemam od čega. Od 11.000 dinara. Ako maknem 60 do 70 evra, šta ćemo mi da jedemo?“

Promenili su Miljkovići više kuća i ne znaju dokle će ovako. Trenutno im je bivši kolega iz Velike Hoče ustupio kuću.

“Promenila sam šest kuća. Puste me mesec - dva ili godinu dana, a nakon toga mi traže kiriju, a ja nemam odakle da platim pa menjam kuće kao niko“, priča kroz plač ova sredovečna žena.

Njen suprug Srećko, nekada radnik PKB “Orvin”, dobija minimalac.

“Teško je živeti po tuđim kućama, a primam samo minimalac. I da hoću ne mogu da radim. Operisao sam oba oka, pa slabije vidim i ne mogu da radim teže poslove.“

Pa ipak želimo da se integrišemo

Miljkovići i pored svega žele da se integrišu u novo kosovsko društvo. Njihov sin Mirko, koji je završio srednju elektrotehničku školu u Orahovcu, želi da se zaposli. Pre dva meseca se javio na konkurs koji je raspisala Kosovska elektro korporacija (KEK) sa sedištem u Prizrenu, ali odgovor još nije dobio.

“Vlada Kosova, kako stalno ističu, želi da zaposli Srbe. Evo neka mi zaposle sina, završio je traženu školu, traži se radnik…”, kaže Mirjana Miljković.

U gornjem delu Orahovca i Velikoj Hoči živi još oko 1.500 Srba ili dva do tri puta manje koliko ih je bilo do pre 1999. godine. Oni su se iselili sa Kosova, ili stanuju nedaleko od svojih domova, a ne mogu da žive u njima.

autor: Refki Alija, Prizren

odg. urednik: N. Jakovljević