1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Krečari sa Majevice

15. oktobar 2011.

Nekad se od proizvodnje kreča na obroncima Majevice dobro živelo. Kao hiljadama godina ranije, kamen se pekao u krečnim pećima. Novo vreme ugasilo je peći, a oni starog kova još uvek poneku potpale i ponešto zarade.

https://p.dw.com/p/12sX4
Majevica, Kalk, Banjica, Bosnien und Herzegowina - Mikan Petrovic, Hersteller des Kalkes in Dorf Banjica auf dem Berg Majevica in Bosnien und Herzegowina. Foto: Emir Musli. Oktober 2011.
Majevica Kalk Banjica Bosnien und HerzegowinaFoto: DW

„Pa, pri kraju je. Pri kraju je još malo, pa onda nabaciti ovu šljaku, očistiti. Ovo je nekada bilo poznato krečarsko mjesto, ali je vrijeme učinilo svoje. Što se tiče ovog mjesta, nema ljepše infrastrukture sada. I struja i telefon i voda i asfalt i... al', nema naroda, nema. Omladina je... otišli su.“ Ovako govori Stevo Simić iz Kacevca, jedan od poslednjih krečara sa planine Majevice.

Pre potpaljivanja krečne peći, probali smo kruške jeribasme. Od njih Stevo ne pravi rakiju. Čuva ih za goste. „Al' je mnogo dobra kruška. Ukusna je, sočna. Malo podsjeća na vino, jel' de? Stara sorta“, kaže krečar starog kova.

Živelo se dobro, ali se i radilo

Kad se peć potpali, nekoliko sati treba da se zapali šest kubika kamena krečnjaka i postigne temperatura i do 1.300 stepeni Celzijusa. Nakon toga treba biti strpljiv i čekati, održavati vatru. Iz jedne krečane dobije se oko šest tona kreča koji se prodaje po ceni od 25 feninga za kilogram. Stevo godišnje nekoliko puta potpali peć, a nekada je potpaljivao i tri puta sedmično. Na uloženih 1.000 maraka u kamen i drva, dobije oko šest tona kreča koje vrede 1.500 maraka. Proda se nekako i nekome.

Danas se do sirovine dolazi uz pomoć mašina
Danas se do sirovine dolazi uz pomoć mašinaFoto: DW

„Da se napravi krečana, danas su potrebna tri dobra čovjeka. Treba da se loži do 30 sati. Treba da izgori solidnih drva najmanje 14 metara.“

Osamdesetih godina prošlog veka u selima Kacevac, Banjica, Brđani i Kosa naveliko se pekao živi kreč, stručno kalcijum-oksid. Koristio se u građevinarstvu, u voćarstvu i kao sredstvo za dezinfekciju. Kupci su dolazili iz svih krajeva bivše Jugoslavije. Kafana „Kod Veljka Šumara“ imala je muziku „uživo“, okretali su se ražnjevi. Živelo se dobro, ali se i radilo. Već odavno, živi kreč zamenjen je, kako kažu preostali majevički krečari, „prahom iz uvoza“. Od pedeset krečnih peći koje samo za Božić nisu radile, ostale su svega tri.

„Nekad je gorjelo po pedeset peći...“
„Nekad je gorjelo po pedeset peći...“Foto: DW

Sve je stalo

„Momče, ako ti kažem da je bilo pedeset, nećeš mi vjerovati. Osamdesetih godina je bilo pedeset peći, a svakog dana je gorilo dvadeset. Svakog dana je tu bilo, ako Vam kažem sto ljudi, nećete vjerovati. Neko je kupio kreč, neko pravio, neko ložio, neko je istovarao drva. Znači, to je išlo. A danas je to sve umrlo, sve je kasno. A nema ništa niko. Nema.“

I Stevin kolega iz Ravne Banjice, krečar Mikan Petrović, ove jeseni potpaliće krečnu peć. Nostalgično govori o prošlim vremenima i kvalitetu svog kreča.

„Nema nad ovim kreča, mislim što se tiče kvaliteta, nema. Jer on, on se kameni, šta ja znam. Ja što su tvrđave prije rađene ovim živim krečom, nisu radili u prahu ništa. Ja bih volio kad bi krenuo ovaj posao. Od tog smo živjeli, zavisili od toga. Ovako sad nemamo ništa, šta ćeš. Poljoprivreda samo, stočarstvo i to je to.“

Stevo Simić objašnjava da vatra mora da gori i do 30 sati...
Stevo Simić objašnjava da vatra mora da gori i do 30 sati...Foto: DW

Autor: Emir Musli
Odgovorni urednik: Ivan Đerković