1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

„Kroz proteste se uči šta je sloboda“

26. april 2017.

„Ovo će biti duga, teška, iznurujuća borba. Protivnik ide na trošenje energije“, kaže Janko Baljak, reditelj i profesor Fakulteta dramskih umetnosti. Sa njim je DW razgovarao tokom protesta u Savamali.

https://p.dw.com/p/2bwIE
Janko Baljak daje intervju za DW tokom protesta u BeograduFoto: DW

DW: Vi ste godinu dana na ulici sa svima koji protestuju. Da li se nešto u tih godinu dana pomerilo?

Janko Baljak: Jeste, protesti „Ne da(vi)mo Beograd“ su postali ozbiljni građanski protesti koji su se proširili u više gradova, a ovo je bila inicijalna kapisla. Kao što sam pre deset meseci govorio ispred gradske Skupštine – ovo će biti duga, teška, iznurujuća borba. Protivnik upravo ide na iznurivanje i trošenje energije, to mu je jedino oružje u ovom slučaju. Pitanje je na koji način će svi ovi ljudi, građani, smisliti taktiku da mu doskoče. Naš najveći problem u ovom trenutku je da ne nasednemo na priču po kojoj šetamo, šetamo, ali ne znamo šta onda. U doglednom kratkom periodu bi trebalo naći nove mehanizme, osvežiti celu stvar, biti konkretan. I, zašto da ne, radikalniji i u zahtevima i u delovanju.

Šta znači „biti radikalniji“? To slušamo već godinu dana.

Pre svega mislim na ozbiljnije uključenje univerziteta. Ovakvi protesti nisu uspeli nigde u Evropi bez – slobodno mogu da kažem – okupacije univerziteta. Dakle da zahtevi koji se iznose direktno na univerzitetu budu nukleus kojem se pridružuju studenti i ostali građani. To bi bio ozbiljniji otpor i bojkot institucija u smislu paralisanja određenih delova života u Srbiji. Dok god živimo privid normalnosti, mislim da smo nažalost daleko od cilja.

Čuli smo reakciju evropskog komesara Johanesa Hana koji je rekao da vlast mora da razgovara sa ljudima koji demonstriraju. Da li to znači da se međunarodna zajednica uključila i počela da vrši pritisak?

Nadam se da će se uključiti. Očigledno do sada nisu imali dovoljno sluha za ono što se dešava. Očigledno su im spoljnopolitička pozicija Srbije i Vučića i posao koji on trenutno obavlja mnogo bitniji od sloboda u Srbiji – i medijskih i elementarnih, građanskih, čijeg je rušenja brutalan primer ono što se dešavalo u Savamali. Mislim da bi Evropa morala da reaguje. Dijalog jeste neophodan, ali ne šminkerski kakav su studenti svojevremeno imali sa Miloševićem. Ne znam koliko je Vučić uopšte spreman da razgovara – on i dalje misli da je ovo ubedljiva manjina u odnosu na njegovu izbornu pobedu. Za mene je ohrabrujuće ono što se dešava na lokalu jer se više ne može govoriti o Krugu Dvojke. Ova priča je vezana za Lokalni front i druge organizacije koje su se uključile u borbu. I na protestima protiv Miloševića je vlast opozicije na lokalnom nivou bila presudna za uspeh.

Još uvek smo daleko od bilo kakvog cilja, ali je ohrabrujuće ono što se desilo posle izbora iako su protesti malo utihnuli poslednjih dana. Čini mi se da, bez obzira koliko ljudi ima na ulici, svaka provokacija režima može da izvede masu sveta, a oni svakog dana daju povoda – evo, sada recimo nisu pustili građane da uđu u Skupštinu iako su bili uredno najavljeni. Nije bitno da li sada ima 200 ili 300 ljudi, u jednom trenutku ih može biti 500.000 kao Petog oktobra. Potrebno je održavati vatru i dobro je što je pokrenuta energija. Poslednjih pet godina je sve bilo učmalo. Često sam kritikovao studente što se ne bune, mislio sam da imaju puno pravo da protestuju, a nervirala me je apolitičnost, zatvaranje u sebe. Njima treba vremena, ali sada uče lekcije, postaju politička bića. Kroz proteste uče šta je sloboda, šta znači politički razmišljati i ne dozvoliti da ti poredak vređa elementarnu inteligenciju.

Vi ste učestvovali u izbornoj kampanji Saše Jankovića. Da li je rezultat izbora pobeda ili poraz svih koji su stali uz njega, među njima i inicijative „Ne da(vi)mo Beograd“?

Procenat je sasvim u redu za pokretanje ozbiljne priče. Mi naravno nismo bili zadovoljni što nema drugog kruga, ali više od 16 odsto je jako dobra osnova. Ponovo idemo po Srbiji i ljudima govorimo da ovo nije bio kraj već tek početak. Mislim da je dobro što se ne ide sa strankom već široko. Jer šta bi radili ljudi iz „Ne da(vi)mo Beograd“ ili Lokalnog fronta da je formirana stranka? Morali bi da se odreknu svog stečenog identiteta. Nadam se da će stvari ići u dobrom pravcu sve do nekih sledećih izbora.

*Janko Baljak, 1965, je reditelj, autor nagrađivanih dokumentarnih filmova i redovni profesor Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu.