KSENIJA JANKOVIC
29. jul 2007.Prosle nedelje je u Beogradu zavrsen cetvrti po redu celo festival. Nakon proslogodisnjeg otkazivanja manifestacije, ove godine su organizatori uspeli obezbediti sredstva za njegovo odrzavanje i tako jos jednom pruzili priliku beogradskoj publici da uziva u nastupima poznatih svetskih celista.
I ove godine Ksenija Jankovic je svojim nastupom na prvoj festivalskoj veceri odusevila sve, a svoj boravak u Beogradu, pored nastupa na festivalu, iskoristila je i za pokusaj animiranja javnosti povodom ukidanja radio emisije Stereorama i nestanka ozbiljne muzike vikendom na drugom programu radio Beograda. Poznata umetnica i pedagoski radnik, na pocetku razgovora za DW osrvnula se na ove probleme:
-Situacija sa klasicnom muzikom je, trenutno, u Beogradu vrlo losa. Ukinuta je Stereorama, odlican i vrlo ozbiljan program kao i drugi program Radio Beograda. Toga takodje vise nema.
Sta je, po Vama, razlog: samo finansijski momenat ili…
-Ja mislim da je prsto u pitanju nemarnost ljudi koji o tome odlucuju. Mislim da o tome nije dovoljno duboko i ozbljno razmisljano. Recimo, radio Beograd trenutno nema muzickog urednika. Nema.
-Ja, svakako, ne mogu sve da menjam ali ove dve stvari su jako bitne. Dakle, beogradjanima mora da se vrati mogucnost slusanja Stereorame i drugog programa radio Beograda. Mora.
- U Beogradu cu ponovo biti u decembru ove godine i imam nameru organizirati razgovore sa nekoliko vaznih ljudi povodom svega ovoga…
Inace, Ksenija Jankovic vec 15 godina drzi casove violoncela u visoj muzickoj skoli u Detmoldu. Nasledila je katedru Antonija Navarra, svog ucitelja i jednog od najvecih celista naseg vremena.
Sa pedagoskim radom pocela je jos pre 25 godina u Zagrebu a
trenutno u svojoj klasi ima 15 studenata. Pored Nenada Lecica, korepetitora i vrsnog pijaniste, cetvoro polaznika skole je iz Srbije:
- Dugo godina nisam imala nikoga iz Srbije a sada se desilo da je navala (smeh)…Tj., uzela sam par njih koji su me zainteresirali, tako da se vec pomalo plasim…Naime, cesto razgovaramo srpski: ja, Nenad i njih cetvoro,to je vec trecina klase tako da na zajednickim casovima moram da pazim na to…
Jedna od studenata je i Mina Kim koja dolazi iz J.Koreje i uporedo sa studijama tonskog snimatelja, svira i celo u klasi Ksenije Jankovic:
- Moj glavni predmet nije celo vec studij ton-majstora i ja sam prevashodno zbog toga ovde. Srecna okolnost je da sam kod gospodje Jankovic i to je vrlo dobro za mene…
- To su vrlo teske studije sa strasno mnogo casova, tako da ona nema vremena da vezba sviranje cela- kaze profesorka Jankovic i nastavlja:
- Njoj se sviranje cela vodi kao drugi instrument i jako je interesantno videti sta je sve moguce kada je covek pametan i sve cuje ali jednostavno nema vremena da trenira…
O radu sa Ksenijom Jankovic, Mina Kim jos kaze:
-Profesorka Jankovic ponekad nam svira ili nas jednostavno motivira za rad kada smo umorni i preoptereceni. Ja sam vrlo zadovoljna.
Kriteriji za prijem na visoj muzickoj skoli u Detmoldu su rigorozni i pored podrazumevajuceg talenta zahteva se neprekidan i naporan rad jos od malih nogu:
-Kada se polaze prijemni ispit vec tada mora strasno dobro da se svira i nije dovoljan samo talenat. Razlog tome je sto su studije vrlo kratke i ne moze da se nauci svirati jedan instrument za cetiri godine. Iz tog razloga, vec od seste, sedme godine zivota mora da se svira svakodnevno i da se provode sati i sati sa instrumentom. Bez obzira o kakvom talentu se radi…
Kako je i sama vec sa 11 godina otisla od kuce , provodeci nekoliko teskih godina na moskovskom muzickom konzervatorijumu, ima zelju da jednog dana otvori privatnu muzicku skolu i misli da je sredina i grad u kome trenutno radi idealna za realizaciju takve ideje:
- Ova visa muzicka skola i grad Detmold su zaista idealni za realizaciju takve ideje. Grad je izuzetno miran i pruza optimalne uslove za rad kao i cinjenica da je ovde izuzetna koncetracija visoko talentovanih ljudi, i u teorijskom i prakticnom smislu.
Mislim da ima istine u tome da je moj rani odlazak od kuce razlog zasto imam zelju za pokretanjem jedne privatne skole…Ja sam, u sustini, bila vrlo nesrecna u tom internatu koji je bio nepodnosljiv…Mislim, skola kao skola je bila u redu ali…Toliko je sve bilo strogo i nepravedno, ma bilo je strasno…Onda smo jos u to vreme razmisljali o tome kako cemo mi napraviti jednu sjajnu privatnu skolu. U svakom slucaju, jos se nista nije desilo po tom pitanju sto ne znaci da nece (smeh)…Naime, imam ideje oko toga ali nista jos konkretno.
U poslednje vreme sve se vise okrece studijskom radu i snimanju CD-a.
U svom pedagoskom radu, Ksenija Jankovic danas uziva koliko i u zivim nastupima.:
-Kada covek prati razvoj jednog mladog kolege i on vrsi neki pozitivan uticaj na to stvarno je sjajan osecaj. Ali, takodje, kada covek svira i vidi i oseca, a to se prevashodno oseca, ljude kojima je nesto pruzio je neprocenjivo… Tako da se, u sustini, sve svodi na kontakt i razmenu sa ljudima. To, na kraju krajeva, i jeste cilj umetnosti: otvaranje nekih novih svetova drugima, bez obzira da li ste u ulozi pedagoga ili interpretatora…