1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

„Kurva će da plati sve!“

9. maj 2011.

Današnji fudbal je posao u kojem se vrte milijarde evra. Sport je sve češće u drugom planu. Ko je „kriv“ za takav razvoj? Uglavnom TV-stanice. Bez njih komercijalizacija npr. u fudbalu ne bi imala nikakve šanse.

https://p.dw.com/p/11CJ5
Šta li obični navijači misle o današnjem fudbalu?Foto: Fotolia/TimeActor

Mediji se vrlo retko kritički osvrću na svoj rad. U Berlinu se tog posla prihvatila grupa novinara. Svi oni vole sport i fudbal - razlog više za kritički osvrt na kvalitet sportskih prenosa na televiziji. Prvenstveno fudbalskih prenosa. Novinarima smeta to što sportske emisije postaju sve više i više „iventi“ (događaji), da se čak i najobičnije susrete „naduvava“, preterano dramatizuje, da se sport - inscenira.

OK, prava prenosa su skupa, televizije žele i da zarade na skupim projektima. A lakše se zaradi kad se roba malo ulepša, uz pomoć reklame i drugih medijskim trikova.

Za ilustraciju smera u kojem se kreće branša navodimo dve brojke. Svetska fudbalska federacija (FIFA) od prodaje prava na TV-prenose utakmica fudbalskog prvenstva sveta 1986. u Meksiku zaradila je oko 50 miliona američkih dolara. Od prodaje prava za Svetsko prvenstvo 2006. u Nemačkoj FIFA je postala bogatija za 1,5 milijardi dolara. Ne radi se o procenama, to su službene brojke koje je potvrdio bivši direktor marketinga FIFA Gvdo Tonioni. Komercijalizacija fudbala na globalnoj sceni usko je povezana s jednim imenom: Sep Blater.

FIFA Präsident Sepp Blatter feiert seinen 75. Geburtstag
Sep BlaterFoto: dapd

Otkako je on 1998. preuzeo čelnu poziciju u fudbalskoj „porodici“, najpopularniji sport na planeti doživeo je transformaciju. Da bi im se skupa ulaganja u TV-prava isplatila, mnogi TV-kanali više ne emituju samo 90-minutnu utakmicu. Prenosi (najava susreta, rasprava u studiju, propratni prilozi, analiza u poluvremenu i nakon utakmice) traju i po tri sata. Dva puta više nego ono što je povod celom „cirkusu“ – fudbalska utakmica.

Intervju sa „pozadinom“

Zbog čega sve to traje tako dugo? Zbog reklamnih pauza. U pauzi između dva priloga, TV-stanice emituju spotove svojih mušterija, pola minuta reklamnog prostora u najboljim terminima emitovanja oni prodaju za „masne“ pare. To je novac kojim plaćaju prava prenosa. U najboljem slučaju televizije i zarade na sportu.

Pa ipak, šef sportske redakcije „Športšau“ (Sportschau) nemačkog javnog servisa ARD Štefen Zimon svoj posao prvenstveno vidi u - informisanju, a ne zabavi. „Fudbal je postao deo naše kulture, fudbal se elementarno razlikuje od jednostavne zabave“, tvrdi Zimon, čiji novinari subotom popodne „hrane“ naciju svim relevantnim scenama bundesligaškog kola.

Ali, i Zimon otvoreno priznaje da mu radni uslovi u jeku komercijalizacije fudbala „idu na živce“. Naime, svaki detalj je ugovorom o pravu prenosa strogo definisan. Novinari ne smeju da intervjuišu igrače i trenere na mestu koje se njima sviđa, oni MORAJU da ih intervjuišu ispred ploče sa logotipom sponzora. To stoji u ugovoru koji je Nemačka zajednica ligaša (DFL) sklopila s ARD-om. DFL zastupa interese 36 prvoligaških i drugoligaških klubova.

Problemi nastanu kad neka TV-ekipa snima i emituje kadrove (nedozvoljene) iz utrobe stadiona, na putu u svlačionicu. Kod takvih situacija ima i pretnji, priznaje sportski šef ARD-a. A organizatori (DFL) prete da će novinarima zabraniti ulazak na stadion na sledećoj utakmici.

Dok se novinari koji prate fudbal bore s takvim problemima, čelni ljudi drugih sportskih disciplina žale se da je fudbal postao previše dominantan u medijima. „Skoro sav novac odlazi za fudbal, Formulu 1 ili boks“, tvrdi Helmut Digel, bivši predsednik Nemačkog atletskog saveza.

Transparentnost! Kakva transparentnost?

Bivši zvaničnik FIFA Gvido Tonioni prebacio je TV-stanicama da skrivaju stvarne troškove sportskih prenosa. Kad izveštavaju o drugim preduzećima, mediji uvek govore da su za transparentnost, tvrdi Švajcarac. On kaže da ni dan-danas ne zna koliko nemačke ili TV-stanice u njegovoj domovini zaista plaćaju za prava prikazivanja fudbalskih susreta uživo. „Zbog čega to ne znamo?“, pita se on retorički.

Odgovor nije dobio ni u Berlinu. Novinari koji su učestvovali u diskusiji rekli su da ni sami ne znaju koliko sve to košta. A onaj ko bi morao da zna sve brojke - on nije ni došao na sastanak, kratkoročno je otkazao učešće. To je šef DFL-a Kristijan Zajfert. Očigledno mu se nije svideo naslov diskusije, pretpostavljaju organizatori. A naslov je glasio: „Od sportskog izveštavanja do insceniranja događaja“.

Kameramann Bundesliga
Skupe slike sa fudbalskih takmičenjaFoto: picture alliance/Back Page Images

Jedan od novinara koji se bore protiv insceniranja jeste i Hajo Zepelt. On je godinama komentarisao prenose plivačkih takmičenja. Kad mu se učinilo da su plivači prebrzi, počeo je da zaviruje i iza kulisa. Kasnije se posvetio i biciklizmu i član je ARD-ove redakcije koje se bavi isključivo dopingom. Nigde na svetu ne postoji takva redakcija, kaže Zepelt. Njegov posao ima i nuspojava. „Svetski biciklistički savez (UCI) odbija da govori sa nama!“

„Kurva plaća!“

Zepelt otvoreno kaže da vođenje intervjua u fudbalskim emisijama nije njegova stvar. On je sportski novinar starog kova, koji današnji fudbalski TV-program smatra više zabavom - a manje informativom. Njegov kolega i šef Štefen Zimon dodao je da veruje da smer u kojem se razvija TV-izveštavanje o sportu, pogotovo fudbalu, nije moguće zaustaviti ni korigovati.

Zimon je prisutne učesnike iznenadio drastičnim rečima i priznanjem: „Odnos fudbala i televizije je odnos koji liči na odnos između prostitutke i mušterije - samo što će ovoga puta sve platiti - kurva!“

Autor: M. Firstenau / S. Matić
Odgovorni urednik: I.Đerković