1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Lični podaci nisu bilo čija svojina

5. maj 2009.

Internet, i-mejl, mobilni telefon i sve to međusobno povezano. Ogromne mogućnosti za komunikaciju, ali i za nadzor i prikupljanje podataka. U Berlinu je u toku dvodnevna konferencija o zaštiti ličnih podataka.

https://p.dw.com/p/Hk0j
Zakonska zaštita ličnih podataka mora biti čvršća, smatraju nemački poverenici za zaštitu podataka
Zakonska zaštita ličnih podataka mora biti čvršća, smatraju nemački poverenici za zaštitu podatakaFoto: Bilderbox

Nemački zakon o zaštiti ličnih podataka prilično je uopšten i donesen pre nekoliko decenija, tako da se berlinski poverenik za zaštitu podataka Aleksandar Diks zalaže za usvajanje preciznijih zakonskih propisa i kaže:

„Veoma je važno da se zabrani neosnovano prikupljanje i upoređivanje podataka samo u cilju da bi se proverilo ima li razloga za sumnju. Tu je zakonska zaštita nedovoljna i neophodne su promene.“

U decembru prošle godine ministar unutrašnjih poslova Volfgang Šojble predložio je noveliranje zakona – pre svega reč je o trgovini adresama. Povod je bila prodaja podataka o potrošačima uključujući i podatke o njihovim bankovnim računima.

Kritičari te, za sada legalne, prakse zahtevaju da takva trgovina bude moguća samo uz saglasnost onih čijim se podacima trguje. Međutim, o tome šta kompanije mogu interno da rade sa podacima o zaposlenim trebalo bi odlučivati od slučaja do slučaja, smatra Šojble:

„U određenim okolnostima firme moraju imati mogućnost upoređivanja podataka i to ne samo u interesu poslodavca, nego i zaposlenih. Ali, tu se postavlja pitanje srazmere.“

Trgovina ličnim podacima samo uz saglasnost onih čijim se podacima trguje
Trgovina ličnim podacima samo uz saglasnost onih čijim se podacima trgujeFoto: picture-alliance/ dpa

Zaposleni u podređenom položaju

Jedna od najoštijih kritičara sadašnjih propisa je liberalka Gizela Pilc. Već godinama se u Bundestagu – uzalud – zalaže za oštrije zakone:

„Mislim da mnogo zavisi od nas. Trebalo bi se detaljnije pozabaviti tim prikupljanjem i najintimnijih podataka o zaposlenim“, kaže Pilcova.

Aleksandar Diks, opet, smatra da nisu toliko potrebni oštriji zakoni koliko je potrebno omogućiti obeštećenje žrtava:

„Mora se oštrije kažnjavati zalaženje u privatnost. U principu, zaposleni su u podređenom položaju. Nisu čak u stanju ni da dokažu da ih poslodavac špijunira i upravo tu bi trebalo pooštriti propise.“

Teško je očekivati da će zakon biti promenjen u ovom sazivu parlamenta – letnji odmor počinje za dva meseca, a onda dolaze izbori. Mnogi strahuju da je sa zakonom o zaštiti podataka kao sa svakim skandalom – priča se, a onda zaboravi – do sledećeg skandala.

Autor: Marsel Firstenau / Nenad Briski

Odgovorni urednik: Ivan Đerković