1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Majak - "permanentni Černobil"

20. novembar 2010.

Majak je poprište najveće nuklearne katastrofe u istoriji čovečanstva. Tamo je bivši SSSR sagradio nuklearna postrojenja koja su do danas ostala odsečena od spoljnog sveta. Nemačka bi da tamo šalje i svoj nuklearni otpad

https://p.dw.com/p/QEIP
Majak - zabranjena zona

Majak - poznat i pod imenom Čeljabinsk 65 - jeste zabranjena zona. Tamo se proizvodi nuklearna energija i skladišti nuklearni otpad. Od 1948. godine pa naovamo, taj otpad se odlaže u sistem jezera i reku Teču, kako bi voda smanjila intenzitet radioaktivnosti. Ali, zaštita je tako loša da je otpad vodenim putem dospevao u zemljište koje je ostalo bespovratno kontaminirano.

Havarije

Atomares Zentrum Kerntechnische Anlage Majak
Nuklearni kompleks Majak

Postrojenja ovog nuklearnog kompleksa su više puta zadesile havarije, a najteža među njima se desila 1957, kada je zakazao sistem hlađenja u jednom od rezervoara sa atomskim otpadom. Rezervoar je ekspolodirao a količina radioaktivnog zračenja koje je tada oslobođeno višestruko je nadmašivala černobilsku. Najmanje 20.000 kvadratnih kilometara oko postrojenja Majak predstavlja najteže kontaminiranu radioaktivnu zonu na našoj planeti. Do danas se ne zna koliko ljudi je poginulo u eksploziji iz 1957, još manje koliko njih je obolelo ili umrlo od posledica tadašnjeg zračenja. No, mnogi Majak vide i kao „permanentni Černobil“, jer je tamošnji kompleks ostao u pogonu sve do danas, sa više od 100 havarija samo do 1970. godine. No, sovjetske vlasti su to sve zataškavale, a sada bi u Majak trebalo da se vozi i nemački nuklearni otpad.

Opasnost od novog nukelarnog otpada

Vladimir Sivjak iz ekološke organizacije „Ekodifens“ kaže: „Veliki problem i novu opasnost za stanovništvo predstavlja novi nuklearni otpad koji treba da se prebaci u Majak. Nova radioaktivnost predstavlja direktan rizik po zdravlje ljudi“.

No, problem nije samo u preradi otpada u Čeljabinsku, već i u bezbednosti samog transporta za južni Ural, na šta podseća Matijas Ajkof iz saveza „Minsterland protiv atomskih postrojenja“. „Neki od elemenata koji se prevoze već su stariji od 50 godina, odnosno spadaju u najstarije koji postoje. Mi od nemačke vlade tražimo konkretne dokaze da je reč o stabilnim elementima, jer sa tim ne sme da se eksperimentiše“.

Očekuje se da će čitav transport iz nemačkog Ahausa pa sve do Rusije, ometati demonstranti i aktivisti u borbi za zaštitu životne sredine.

Autor: Saša Bojić

Odg. urednica: I. Ivanović