1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Mikro krediti kao uspešan , moralni biznis

Juta Svirbir28. jun 2007.

Mikrokrediti, dakle krediti za male preduzetnike i obične ljude, važili su donedavno za veoma risknatne. Zbog toga banke nisu bile ni spremne da ih daju. Tek kada su pioniri u toj oblasti, kao što je Nobelovac Mohamed Junus, skrenuli pažnju na nove mogućnosti, interesovanje se povećalo. Jedna od najuspešnijih u toj oblasti je danas Prokredit Holding, finansijska grupa specijalizovana za mikrofinanisranja , sa sedištem u 19 država. Osnovana tek pre 6 godina ova banka u proseku mesečno raste za 40 miliona evra. Suviše dobar rast za posao koji je doskora označavan kao riskantan. Kada je Helen Aleksander, direktorka Prokredit Holdinga preuzela ovu bankarsku grupu, bila je prvi zaposleni saradnik. Takodje je i za nju taj projekat u

https://p.dw.com/p/BAUV

to vreme bio potpuna neizvesnost. Sedamdeset posto zaposlenih u banci su žene.

Helen Aleknsander je zapravo zoolog. Neobično zanimanje za člana predsedništva jedne banke u Nemačkoj. U anglo-američkom poslovnom svetu ovo zanimanje na sreću,nije predstavljalo prepreku, kaže Helen i smeje se. Smeje se rado i često. Nešto što je još više razlikuje od lica-maski onih koji se nalaze u vrhu koncerna. Takodje je i njen humor prilično engleski:

"Ja sam kao zoolog bila ekonomski savetnik centralne vlade u Australiji. Radilo se o menadzmentu prirodnih resursa u toj zemlji. Na 107 mesta postoje veoma teški ekološki problemi. Bilo je sasvim jasno da je ekologija privredna tema. Niko nije imao sredstava da ulaže u zaštitu životne sredine”.

Helen Aleksander govori mnogo o socijalnoj odgovornosti, kada objašnjava motive svog radnog angažovanja. I ona deluje onako kako govori: iskreno zabrinuta za druge i angažovana. Korak od zaštite životne sredine u Australiji do privrednih pitanja čini joj se zbog toga malim. Zatim se vratila u London gde je radila kao savetnik u firmi Bejn i kompani.

"Kada radite sa velikom firmom, onda razmišljate i o tome kako da povećate vrednost za ulagače. Radi se o efektivnosti, ali onda ljude morate i da otpuštate i time doprinosite nezaposlenosti. Zbog toga sam se uvek loše osećala. Želela sam da pronadjem ravnotežu izmejdu posla i socijalne strane."

Profit i socijalna pravda

Helen Aleksander se onda odlučila za riskantan eksperiment. Došla je na čelo banke za mikrokredite. Dakle banke koja dodeljuje kredite onima koji ne važe za platežno sposobne i koji od većine finasijskih institucija ne dobijaju ni mogućnost da otvore račun u banci:

"Naš poslovni model je u medjuvremenu postao veoma uspešan.To je pre pet godina bilo potpuno nejasno. Može li jedna banka da se fokusira na stanovništvo koje ima mala ili srednja primanja? I da pri tome to bude održiva i profitabilna? U medjuvremenu imamo dokaze da smo mogli brzo da stvorimo profit, da naši klijenti vraćaju kredite i da su neverovatno lojalni. Iako radimo sa malim zaradama u nekim siromašnim i najtežim državama u svetu, naš prosek je bolji nego u Dojče bank."

Prokredit grupa važi u medjuvremenu za jednu od najuspešnijih mikrokreditnih banaka u svetu sa ogromnim rastom.

"Ono što nama treba su ljudi koji vole ljude, da se banka razume kao posao u korist ljudi. Oni moraju da budu ljudi od poverenja. U tradicionalnim bankama postoji hijerarhijski sistem gde niko na nižoj poziciji ne može da donese neku odluku. Mi imamo veoma mnogo mladih saradnika,koji vole da rade za nas, jer imamo poverenja u njih."

Prokredit banka bi trebalo da u svakom pogledu bude uzor, kaže Helen. U to spadaju ljubazni i nepotkupljivi saradnici. Ali i rukovodstvo koje postupa etički. Njen dohodak je objavljen na internetu: 130 000 evra. Ali, zadovoljstvo poslom ne dolazi zbog zarade, smatra Helen Aleksander i dodaje:

"Mnogo volim svoj posao, jer je ono što radimo zaista važno. Za naše klijente koji od nas dobijaju kredit i za 8500 ljudi koji za nas rade. Mi moramo da budemo uspešni. Potrebno je mnogo vremena da sve to funkcioniše. Ja nemam porodicu. Inače ne bih mogla toliko često da putjem. Nikada još nisam srela nekog muškarca koji bi bio spreman da to toleriše. To je nešto zbog čega žalim. Ali, ne bih rekla da je to zbog posla," kaže Helen i smeje se.