1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Možda nam je suviše dobro

Kristof Haselbah / ms26. maj 2014.

Evroskeptičnost i nezainteresovanost glavna su obeležja proteklih izbora za Evropski parlament. „Građani Evrope morali bi ponovo da nauče da cene vrednosti Evropske unije“, smatra Kristof Haselbah.

https://p.dw.com/p/1C6oF
Deutsche Welle Christoph Hasselbach
Foto: DW/P. Henriksen

Ne bi bilo ispravno reći da je rezultat onakav kakav je morao da bude, ali je tačno da je onakav kakav se i očekivao. Sledeći saziv Evropskog parlamenta biće politički još rascepljeniji nego što je do sada bio: ekstremisti i s leve, a još više s desne strane, znatno su ojačali. Kada je reč o izlaznosti birača slika je neujednačena. U nekim zemljama je doduše na birališta izašao veći broj građana nego ranije, ali ti glasovi su često ojačali evroskeptičare. Generalno se može reći da je interesovanje građana za EU zastrašujuće malo, a pri tom su se stranke ovoga puta zaista potrudile da animiraju birače. Prvi put su bili istaknuti nosioci lista koji su u okviru predizborne kampanje putovali uzduž i popreko kontinenta i vodili brojne rasprave. Izborna borba je time trebalo da postane personalizovanija, življa i relevantnija. Međutim, to nije mnogo pomoglo.

Ekstremisti nemaju projekat

Umirujuća činjenica je da će Evropski parlament, uprkos neprijatelja Evrope u sopstvenim redovima, biti u stanju da normalno funkcioniše. Poslanici britanskog UKIP, francuskog Nacionalnog fronta ili danske Narodne stranke će doduše držati vatrene govore, ali oni ništa neće moći da blokiraju. Oni su, naime, po svoj prilici međusobno isuviše različiti upravo zato što su suviše nacionalni. Osim toga, njihova retorika upućena je pre svega biračima u njihovim zemljama. Njihova je namera pre da budu glas nezadovoljnika nego da ostvare neki veliki zajednički projekat. Ali, na kraju krajeva, pod pritiskom ekstremista, proevropske stranke će još više zbiti svoje redove. Ne, ekstremisti neće biti predstavljati stvarnu pretnju, bar ne u Evropskom parlamentu.

Decenijski mir i zajedničko blagostanje

Uznemirava pre svega apatija koja vodi do velikog procenta nebirača. Za većinu građana se impozantna dostignuća evropskog zajedništva očigledno u toj meri podrazumevaju da oni veruju da će to tako zauvek i ostati: mir, sloboda putovanja, studiranja i rada, zajednička valuta, zajedničko tržište. Ali, kako brzo taj naizgled nedodirljivi poredak može da padne moglo se videti nedavno u vreme finansijske krize. Evropska unija bila je na ivici propasti. Kriza je u međuvremenu najvećim delom prevladana, ali samo zahvaljujući zajedničkim naporima. A, o čemu se u Evropi zapravo radi, najbolje se vidi na primeru ukrajinske krize: 25 godina nakon kraja napetosti između istoka i zapada velika je opasnost da dođe do novog evropskog konflikta. A baš je Evropska unija najbolji primjer za to šta se mirnim i zajedničkim radom može postići.

Da li kritičari evropske integracije sve to žele da dovedu u pitanje? Trebalo bi ljude iz drugih delova sveta pitati šta misle o evropskom projektu. Ukoliko mi u EU nemamo drugih problema već da se ljutimo zbog preterane birokratije i pokušaja da se sve reguliše, onda nam ide dobro – možda čak predobro da bi znali cenimo čudo gotovo sedam decenija mira i zajedničkog blagostanja.