1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Morski staklenici za jestive biljke

28. jun 2009.

Princip je poznat: Sunce zagreva okean, more isparava i pretvara se u paru, zatim se hladi i kondenzuje. Tako se stvaraju oblaci, a iz oblaka pada kiša koja ovoga puta nije slana, već slatka.

https://p.dw.com/p/Icec
Tropski toplo u jednom berlinskom stakleniku
Tropski toplo u jednom berlinskom staklenikuFoto: IGB

Po istom principu funkcioniše, to što Britanac Čarli Pejton naziva morskim staklenikom za uzgajanje jestivih biljaka.

„U staklenike dopire vazduh koji se usmerava uz pomoć mašine za stvaranje pare. U principu je to veliki zid od impregniranog valovitog kartona preko koga neprestano struji morska voda. Kada dođe u kontakt sa toplim vazduhom počinje da isparava. Kada se ta para ponovo ohladi dolazi do kondenzacije i stvara se slatka voda.“

BIljke rastu tamo i gde vode nema?

Čarli Pejton je sam razvio ovaj koncept i najradije bi ga primenio tamo gde su resursi vode preopterećeni postojećom poljoprivredom. Ova tehnologija se može zamisliti čak i u pustinjama.

„Mi pripremamo izvorište slatke vode i tamo gde vlada suša. U mnogim zemljama je sve manje pitke vode. To važi za srednji istok, severnu Afriku, Španiju, Indiju, Kinu i Australiju. Možemo reći da nivo vode opada tamo gde se intenzivno navodnjavaju obradive površine.“

Morske vode ima dovoljno

Za razliku od slatke vode, morske vode ima dovoljno. A i vetar duva svuda. Pejton naglašava da ovi posebni staklenici moraju biti postavljene paralelno sa smerom duvanja vetra, kako bi neprestano proticao vazduh.

“U ovim staklenicima bi mogao da se uzgaja paradajz, salata, krastavac ili grašak. Šta kod želite. Naš sistem ima jednu važnu prednost: Uvek će se dobiti više slatke vode nego što je biljkama potrebno. Zbog toga iz kućica izlazi vlažan vazduh. Oko postrojenja nastaje vlažnost- hladna mikroklima. Tako se i izvan kućica mogu saditi neosetljive biljke.”

Veliko interesovanje za projekat

Čarli Pejton je u međuvremenu našao podršku kod istomišljenika koji ovaj projekat žele dalje da razviju. Među njima je i Belona zadužbina. Ona pomaže alternativnim tehnologijama. Oni predlažu da se ovi staklenici kombinuju sa solarnom energijom. Te se tehnologije naime dopunjavaju. Solarnim elektranama treba voda za hlađenje i čišćenje, a staklenicima je potrebna struja. Joakim Hauge, iz zadužbine Belona, već sanja o veštačkim oazama u Sahari ili drugim pustinjama. Tamo bi mogle da nastanu plantaže sa energetskim biljem. Time bi se dobio ekološki materijal.

“Uzbudljivo je raditi na projektu koji se u isto vreme bavi dobijanjem ekološke mase, slatke vode i struje. I to vrlo jednostavno uz pomoć sunčeve energije, vazduha I morske vode. Nama su ta rešenja potrebna kako bi se podmirila potražnja za ovim resursima.”

Za sada ovi staklenici postoje samo u okviru pilot projekta. Dva se trenutno nalaze u Abu Dabiju i Omanu. Još uvek je neizvesno kada će doći do masovne primene ovih postrojenja. Interesovanje je veliko i to iz svih zemalja sveta, ali nema konkretnih ponuda Vlada investitora.

autori: F. Mrasek / Z. Dragićević

odg. urednik: N. Jakovljević